Bilo je to jednog tmurnog dana kad sam vodila ćukca na sranje...
Dok mi je pišao po patikama, razmišljala sam o besmislenosti života i malo o tome kako mi noge smrde. Odlučih šutnuti prokletog ćuku i otići do Bille da si kupim droge od preprodavača koji tamo radi kao blagajničar. Uglavnom, kupih si extasy i nadrogiram se ko krava da ni moj ćuko više nije htjeo pišati po meni. Dok sam bila u "visokom" raspoloženju strefi me misao da bih mogla obojati kosu u kričavo zeleno i strašiti ljude pretvarajući se da sam vanzemaljka. I tako krenem u opsjedanje. Ljudi su vrišteći bježali od mene. Uživala sam. Tada dođem u Vesnu isprobati neku ružnu robu i kad se pogledam u ogledalo skužim da nisam uopće obojala kosu i da su ljudi bježali od mene dok sam bila normalna. To me extra naljuti i kupim strojnicu i pobijem sve ljude na Korzu. Igrom slučajnosti se dogodi da je predsjednik Mesić bio u Brodu i pio kavu sa svojom mladom ljubavnicom, te sam i njega raznjela bombom. Bilo je napeto. Došla je tajna policija i strpala me u zatvor. Pobjegla sam (naravno) zahvaljujući čuvaru koji je poludio za mnom. I iz zatvora sam krenila ravno kući, skuživši da mi se Lucky jebe s nekom mačketinom preko puta, poludim i zavrnem mački vrat. Odmah sam se osjećala bolje te sam povela pseto sa sobom u sobu i upucala se sačmaricom u glavu. Nema šta, jak je bio popizditis.
Ovu priču nisam ja pisala,hehe,stvarno je morbidna....jbg morala sam ju "posudit"...
Inače, zaključak ovog posta bio bi: pas mater
Post je objavljen 21.09.2008. u 21:56 sati.