slijedi odgovor na pitanje zašto pišem blog - jerbo sam sick and tired jadati se prijateljicama zbog uvijek istog glupog sranja. jerbo mi je glava uvijek puna istih glupih misli i zapisivanje istih me, bar na tren, rastereti. i jer ću se za koju godinu prisjetiti koji je kreten obilježavao moj život u određenom razdoblju. ljudi koji ovaj blog čitaju nemaju pojma tko sam, otkud i čime se bavim, ali znaju moja najintimnija razmišljanja. što je čudno in a way.. i nemam s kim puno razglabati o tome, ekipi se uglavnom ne da slušati nanovo iste besmislene priče. jasno mi je, ni meni se ne bi dalo. da, besmislene, isto kao što je besmisleno tražiti ikakav dobar savjet jer i sama znam šta i kako. samo što nemam snage, karaktera ili samopoštovanja ili čega li već uraditi kako mi zdrav razum nalaže.
uvukao mi se u glavu, snove i maštanja. uvukao mi se u svakodnevicu, uvukao se u mjesta gdje izlazim i u svaku cigaretu koju zapalim kad čujem stvar koja me podsjeća na njega. jednom se i uvukao u mene, na kratko, njemu beznačajno ali na način koji ja nikada neću zaboraviti.
sad vidim da su svi frajeri s kojima sam u to vrijeme imala aferice (naravno radilo se samo o jednokratnom, uglavnom lošem seksu) bili samo bezuspješan način da ga zaboravim. da,da, on je zvijezda. neshvaćen umjetnik. megaloman kojemu je dovoljna samo beskrajna ljubav prema sebi.
zlo mi je od nadanja, želje za njegovim tijelom, dodirom. povraća mi se od saznanja da moja sreća ovisi o njegovom trenutnom raspoloženju! on me ne poznaje niti se ikada trudio upoznati me. okrenuo mi je život naopako a nije ga ni briga. zaljubljena sam u muškarca koji to najmanje zaslužuje.
nemaš ti pojma, umorna sam jedino od hunting you, seronjo!
Post je objavljen 21.09.2008. u 21:39 sati.