Nedjelja je. Najgluplji dan kaj postoji od ostalih dana. Najisprazniji dan u cijelom tjednu. Nikad nemam nikaj pametnog za raditi nedjeljom. Uopće mi se ne sviđa taj dan. Nedjelja=crkva =vjera. To mi je jedina asocijacija u vezi tog dana. I to mi je totalno bzvz i glupo. Nemam nikakve koristi od ničeg gore navedenog. Nit ne idem u crkvu, nit imam vjeru u nju već imam svoja vjerovanja. Jbg, nikad nisam vjerovala u isto u što i drugi. Mnogi možda ne znaju, al osobno se smatram agnostikom. Znam da nekaj postoji, ali ne vjerujem u to dok ne dobijem neki znak da to nešt postoji. Koplikejted, ha ?! Ne znam kaj me uopće navelo da počnem o tome. Ah, da ! Dan zvan nedjelja. Treabala sam ići u Varaždin danas. Ali nisam as u can see. Prehladno je vani, a počeo mi cmoljiti nos i malo kašljati. Koji sam ja meteoropat. Čim se vrijeme promijeni, meni odmah neki kupus. Kenjkava sam odkad znam za sebe. How sad. I trenutno imam ono nešto kaj se zove totalni mir i tišina. Nigdje nikoga u zgradi, a ni u mome stanu. Perfekcija ! Čak mi ni zika nije upaljena. Krenula sam pročitati do kraja knjigu ˝Mladi mjesec.˝ Zabavna trilogija u svakom slučaju. Razmišljam što raditi ostatak dana. Mislila sa se sk8-ati, ali ovo vrijeme doslovce ubija moje ambicije. Blah... Od svih nakupljenih misli u mojoj glavi, shvatih kako se poigravam tuđim osjećajima u zadnje vrijeme. Malo bi, malo ne bi. Ali nikakako da se odlučim. Podvojena sam. A zašto? To sam tek sad shavtila. Zato što sam u neku ruku očajna. Da, eto, i velika Nok je to rekla, priznala. Moram negdje izbaciti svoje jade. Barem ovdje onda. I sad mi je drago kaj sam ipak otvorila ponovno blog. Da mogu srati sve kaj me muči i poslije čitati to svoje sranje u nadi da ću si pomoći, da će mi mali zeleni proraditi do kraja. Voljela bih reći: ˝Ne! Ne mogu s tobom!˝ Ali ne želim povrijediti drugu stranu. Brzo razvijem osjećaje prema drugim ljudima i tom istom brzinom mi se uvuku pod kožu. To je problem koji dugo pokušavam riještiti. Trudim se. Ali taj trud na karju ispadne bolan. I za drugu stranu i za mene. A ne volim okrenut nekome leđa, potjerati ga od sebe ako mi postane drag. Ali što napraviti kad se tuđi osjećaji razviju na još veću razinu od mojih ? I kad pokušavam objasniti da ne osjećam jednako, ali druga strana ne popušta. Ne pušta te na miru. Od svega toga ne puštanja si umisliš da i ti isto osjećaš. A zapravo je sasvim suprotno. I onda želiš isto što i ta osoba, ali drugi dan shvatiš da zavaravaš samog sebe. Jer u dubini svoje duše, svojih misli i osjećaja znaš da je istina sasvim drukčija. Da zapravo želiš nekog drugog kraj sebe. Nekog tko nije u blizini. Nekog tko je kilometrima daleko i shvaćaš da za njega zapravo gajiš ˝one˝ osjećaje. Znaš da želiš nekoga tko ti svaki put kad ga vidiš uljepša dan maksimalno. Uz kojega se osjećaš sretno, slobodno, željeno, raznježeno i voljeno. Netko tko te može nasmijati bilo čime što kaže. Onaj koji unosi sreću u tvoj život pa barem na dan-dva. Svjesna sam o kome govorim. Svjesna sam i o svoji osjećajima prema toj osobi. Ali kad vas mnoge stvari razdvajaju... Heh... Bolje zadržati onaj odnos kakav smo sagradili do sada nego se razočarati. Znaj da mi fališ naveliko i da sam sretna kad čujem da dolaziš. Jer znam da ćeš me usrećiti barem na jedan dan i da ćeš me ostaviti u toj sreći još dugo vremena. Sjetim te se gotvo svaki dan. Želim te vidjeti ubrzo da me popraviš iznutra. Sve ono što me ponekad izjeda. Dovoljno mi je samo da čujem tvoj glas pun veselja i sreće pa čak i kada u tvom životu krene nizbrdo. Ti si jedina osoba koju znam i za koju vrijedi ona izreka: ˝Always look on the bright side of life.˝
Ill Nino - How Can I Live
P.O.D. - Shine With Me
Post je objavljen 21.09.2008. u 12:37 sati.