Ovaj svijet je totalna sprdačina ispraznih osjećaja,današnji pojam egzistencije je sramotan,povraća mi se na sve,izbacio bi dušu od srama koji me okružuje,sva ta glupa bezoblična i površna lica,snobovi i inferiorni gnomovi materije bez imalo duhovnosti...i ti lažni vjernici i to njhiovo licemjerno svjetlo,povraća mi se od njih.Ovaj svijet je potonuo u tami i žao mi je onih spodoba koji ignoriraju tu noć i ništavilo,zatvaraju oči pred nakaznom pojavom teatra,okreću glavu da ne vide istinu,pravu istinu ovoga truloga svijeta koji sve više i više propada,sve ide u kurac.....Gadi mi se sve....trebala bi se dogoditi jedna lijepa kataklizma,jedan novi početak,nova evolucija,nova superiorna rasa bića koja će prihvatiti vlastitu postojanost i ispraviti svaku grešku u pravilnost,stupati kao odsjaj savršenstva u vječnost.Ova nakaza osjećaja koja postoji u prokletim ljudima,taj životinjski osjećaj,grubi osjećaj uzvišenosti...kako mi se povraća,povratio bih duboko u svemir....i taj nihov bog...kako me sve ovo iritira..osjećam bezobličan bijes u sebi,osjećam taj njihov božji gnjev....proklete spodobe,trule retardirane osobe bez imalo dostojanstva,bez imalo časti....kamo naša svijest putuje,na put bez povratka,na dno,na samu jamu,zakopana i sahranjena
Post je objavljen 21.09.2008. u 01:33 sati.