lepršaju mi mislima tvoje oči
more se penje oko mojih trepavica
duboko u tebi putujem prema nama
i ova noć
ovo prokletstvo opisano kilometrima
izmiče pred onim što raste nad nama
pomičem se u svojoj postelji
prema tvojoj strani kreveta
znam da me nećeš osjetiti pored nje
toplina koju tražim
bode me poput kiruškog instrumenta
krvarim izdisajem
sve što sam ti željela biti
ostalo je na našim jezicima
mrva sline
koja odumrla vlas kose
i ljuskice kože
zajedničko sredstvo bijega
pred svijetom
o bože kako mi nedostaje
naša prošlost
i još ne sasvim izblijedjela slika na licu grada
nešto se duboko urezalo u klupu pred tvojom kućom
gutam još jedan komad straha
još jedan dan na kalendaru
bliža sam tvome nestanku
Post je objavljen 20.09.2008. u 23:53 sati.