Probudih se. Predugo je trajao ovaj san, ali moje putovanje još uvijek nije završilo... Eh, snovi su frka živa... Što ih više imaš, više ti ih ostane neostvarenih. To pouzdano znam. Imam i duplikata u svojoj kolekciji... Iako, ponekad, i nije to tako loše... Stvoriti si neku iluziju... Živjeti svoj san... Ionako je sve zapisano negdje gore, među zvjezdama... Samo je rukopis pomalo nečitak, a naši snovi čudesni rezervoari naših budućnosti...
Primjetila sam da mi inspiracija u posljednje vrijeme i nije najbolji prijatelj... Mislila sam da će me moje putovanje okrijepiti i da ću s lakoćom nastaviti ono misiju davno započetu... Ali moja ruka kao da je zaboravila pisati... Kao da to više nisam ja.. Kao da pokušavam izreći nešto i neću se smiriti dok se to i ne ostvari...
Unatoč tome, još uvijek održavam onaj spokoj i mirnoću u svojoj duši postignut u danima odsutnosti... Unatoč svemu što se u mome životu događa, ne dopuštam nikome da naruši taj sklad...
Unatoč svemu, shvatila sam da idem naprijed, i da ništa ne može uništiti moje ideale.
Bez obzira na sve, ja sam ta koja je bitna.
Post je objavljen 20.09.2008. u 18:00 sati.