Jučer se pojavila vijest, da je osumnjičen bračni par, zbog čedomorstva. Danas je to i na naslovnicama novina. Novinari se zgražaju nad time i kritički gledaju na čedomorstvo. To je udarna tema i u dnevniku jedne televizije. Nemam ništa protiv medijske pompe oko toga. Čedomorstvo je veliko zlo i katastrofa. Treba osuditi grijeh, ali imati srca prema grešniku i pružiti mu priliku za kajanje.
S druge strane, svaki dan se događa velik broj pobačaja u hrvatskim bolnicama, a možda i izvan njih. O tome novinari šute i to kao da ne postoji. To kao da nikoga u medijima ne zanima, prešućuje se, odobrava, ne kritizira.
Razlika između čedomorstva i pobačaja je jako mala. Čedomorstvo je ubojstvo rođenog djeteta, a pobačaj ubojstvo nerođenog djeteta. U oba slučaja, radi se o djeci, o ljudskim bićima. Život počinje od začeća, beba živi u svojoj majci i prije, nego se rodi.
Po mišljenju novinara, a i mnogih drugih, čedomorstvo je strašan zločin, nešto stravično i okrutno. Zar pobačaj nije to isto?! Samo što neki pobačaj smatraju «legitimnim pravom», a čedomorstvo ne. Zamislite da, netko za čedomorstvo kaže, da je to «legitimno pravo», da je to osobna odluka pojedinca, da se u tu odluku nitko nema pravo miješati. Za čedomorstvo vrijede jedni kriteriji i zakoni, a za pobačaj drugi, makar se oboje svodi na isto. I na kraju uvijek najgore prođu djeca. Njih nitko nije ništa pitao niti mislio na njih.Čovjek gubi ljudskost, kada se odluči na ubojstvo vlastitog djeteta, bilo to čedomorstvo ili pobačaj. Ne treba razapeti one, koji to čine, već im treba pomoći, da ponovno budu ljudi. A protiv zla se boriti, a ne biti ravnodušan.
Post je objavljen 19.09.2008. u 23:25 sati.