Marketing
...vrijeme odlaska...
Evo dragi moji...odlučila sam se vratiti na blog, i biti puno aktivnija nego što sam bila u posljednjih pola godine...život mi nije bio posebno zanimljiv, nista se nije promjenilo, ljeto je prošlo a ja se još uvijek nisam zaljubila... :) ...koliko vidim i ljudi koji su me posjećivali ovdje, zaboravili su me :( pa moram ponovo obnavljati stara prijateljstva :) ...no ipak, sada krećem u drugi život, sama, ali jača i s puno više samopouzdanja...što znači da je došlo moje vrijeme odlaska iz mog malog mjesta u kojem sam provela svojih najljepših 19 godina...za desetak dana se selim u Osijek, jer počinje fax, a kad se jednom ode, više se ne vraća...od sada cu kod svoje kuće biti samo gost i nista više...s jedne strane mi je malo žao što idem, ali s druge strane drago mi je što cu se osamostaliti na neki način i što ću početi novi život...jer kažu ljudi da je život studenta najljepši , pa ćemo vidjeti :)) ...najviše snage i volje mi daje to, što će mojih 5 najboljih prijatelja ići zajedno samnom...mislim nas 6 se podjelilo u 3 stana, samo što nismo svi u istoj zgradi pa ne možemo snimati seriju ''Prijatelji'' :)))
Dan prije odlaska je velika fešta u selu, odnosno Sv.Mihovil, zaštitnik našeg sela, tako da cemo imati dostojanstven oproštaj svi zajedno :)))
I to bi bilo uglavnom to...
I još nešto...sinoć mi je sestrična poslala nešto što me jako rasplakalo...morala je napisati sastav u školi na temu ''Uvijek ću te smatrati...'' i pisala je o meni što me jako iznenadilo,razveselilo i rasplakalo... Dadić moj voli i tebe tvoja seka najviše na svijetu....i da znaš...čuvat ću ja tebe nekako i odande :) ...ili...neka te čuvaju anđeli... :)
UVIJEK ĆU TE SMATRATI……
Još i sada pamtim te riječi „zašto stalno ideš za mnom, zašto stalno radiš sve kao i ja“, uvijek bi se oko toga svađale, ucjenjivale , ma čak i za onu najsitniju psovku bi se ucjenjivale da ćemo se odati. Jedna drugu nismo voljele od malih nogu jer mi je uvijek govorila kako sam uzela svu pažnju koju je ona prije mene dobivala od moje mame…Ali smo ipak odrasle zajedno i prošle smo puno toga…Koliko god da sam govorila da je ne volim i da je glupa..nisam tako mislila jer je ona meni zapravo bila uzor od koje sam sve kopirala… Živciranja, svađe, tuča, često sam je znala i gristi kad nije bilo po mome. Ali uvijek je bila u mojim očima kao neki stariji uzor...Iako se nismo baš super slagale, provele smo jako puno vremena zajedno igrajući se s našim lutkama, barbikama… riječ je o osobi koju ću uvijek cijeniti i poštivati kao da mi je rođena sestra…U njoj sam vidjela stariju sestru od koje ću moći sve naučiti i kopirati…to joj je smetalo ali znam da joj je bilo drago da netko želi biti baš kao ona….
Kada smo odrasle i došle u pubertet u lude godine…počele smo se slagati jako dobro. Starija je od mene 3 godine i na to sam uvijek bila ljubomorna jer je bila starija i uvijek je bila „pametnija“. Kad je krenila u srednju školu počela je biti prava cura koja je počela izlaziti a ja sam bila samo mala klinka koja još nije smjela van, i na to sam bila ljubomorna, zašto je ona smjela a ja ne. Napokon je došlo i moje vrijeme izlazaka i počele smo se jedna drugoj povjeravati i pričati si one slatke tajne…Sada smo odrasle….meni je16 a njoj 19 i došlo je ono za što sam uvijek mislila da još neće biti…Ona odlazi u Osijek i tamo će studirati…ostavlja ovdje sve i ide u novi život, novo sve….možda ona i ne zna ali jako će mi faliti…Faliti će mi ona njena škicanja u selu ako bi otišla s kojim dečkom, falit će mi njezina briga o meni kada smo u disku, uvijek bi me čuvala i bila bi moj „pit-bull“ koji me čuvao od svakakvih idiota, falit će mi u svakom pogledu jer više to neće biti to nikada, ide živjeti drugi život i ovdje napušta sve kako bi si izgradila budućnost i život…Uvijek ću je smatrati svojim idolom, uzorom i nečim što sam uvijek vjerno pratila u životu…jesam ja teška i imam mana, ali uvijek sam je smatrala nekim tko će mi uvijek pomoći i na koga se mogu osloniti…ali nikada to nisam pokazivala tako jako….i zapravo sada sam shvatila kako ide netko koga sam jako zavoljela i netko kome sam mogla uvijek reći sve…ja joj želim sve najbolje u životu i nadam se da ćemo kad odrastemo još veće i budemo imale svoje obitelji imati kontakt i da nikad neće zaboraviti Dadu koja je voli najviše na svijetu i koja će uvijek biti uz nju kad joj bude zatrebalo….
Post je objavljen 19.09.2008. u 10:55 sati.