Ne mogu čekati znakove. Znam da postoje, ali ne znam vrjedili ih slušati. Ponekad su lažljivi, ali češće samo varljivi. Pretihi, prelaki za ignorirati. Odbaciti i ne uvažiti kao uplakano lice.
"Nije mu ništa, samo se folira!"
Je li slomljena kopča lančića od srebra znak? Otrgnuti križić sa narukvice za vrijeme molitve? A što je sa skorom smrću na tračnici? Je li to samo sreća ili sudbina?
Obje su kurve, sestre, ponekad daju mnogo, ali još više uzimaju..
A što je sa prijateljstvom, koje se nastavilo kao da ništa nije bilo nakon godine dana ne prozborenih riječi?
Što je s nanovo otkrivenim smijehom u sebi? Što je sa tim čudnim, ludim, nemogućim osjećajem negdje u nama, sasvim blizu srca?
Je li to znak?
Ne mogu tražiti znakove. Bolno su iskreni. Kučke male proklete.
Post je objavljen 18.09.2008. u 23:56 sati.