murakami je pisac iznenađenja. što sam ja to upravo pročitao? još jednu margaritu s majstorom?
do polovice knjige, nije mi je bilo jasno, a onda sam shvatio čitajući drugu polovicu da mi niti neće biti jasno.
da li je ovo bajka, tj. basna, da li je science fiction, pojma nemam, ali knjiga nije u produžetku onog što sam čitao ranije (norveška šuma i južno...).
glavni junak knjige, kojemu ni ime nisam uspio uloviti, dobiva zadatak pronaći jednu ovcu s jedne slike, ovcu simbol nečega i nekoga. naravno, zgodno je to sve napisano, lijepo se to opet čita, naročito posljednji dio knjige dok čeka u izoliranoj kući daleko od ljudi.
ma sve pet. ali i dalje ne kužim što je pisac htio reći.
na koricama su zanimljive kritike.
1 - "urnebesna komedija". pa zaista sam postao totalni tukac kad se nisam niti jednom nasmijao.
2 - "koljena mi klecaju od divljenja".
ajme kako me sram, idem ponovo čitati ispočetka. Olovku koja piše srcem i alisu u zemlji čuda.
zgodni citati (tipični):
"pričekao sam da prestane plakati pa sam pristavio lonac za čaj"
"oštre, iskošene zrake poslijepodnevnog sunca treperile su podnim linoleumom halucinantim bojama"
"ne čini li vam se da konj i jahač izgledaju kao da razmišljaju o dvije sasvim različite stvari?"
"vratili smo se u hotel i imali spolni odnos"
evo, kako istu knjigu vidi netko tko se knjigama bavi ozbiljno, a ne samo čitajući ih, kao ja:
KNJIGOLJUB KAŽE
Post je objavljen 18.09.2008. u 18:25 sati.