Bliži se taj dan. Vidjet ću ga nakon dva mjeseca, topit ću se uz zvukove bluesa...
It was a long time ago...Sad mi se čini kao da je prošlo pet godina, a nije ni jedna. Pitam se hoću li to osjetiti i kad budem zrelija,pametnija i stabilnija, kad ga vidim s bendom na nekom humanitarnom koncertu. Hoće li me zvuk te gitare i onda vlažiti? Brijem da da.
Kao uvertiru K i ja smo poslušale snimku kako bi zadrhtale za probu jednom doma. Sutra ću drhtati jedno deset puta jače ali nevermind. There'll be alcohol. Ah...Nije mi to neka utjeha jerbo, možda neću tolko drhtati kolko ću proizvodit liquids, down there. Što se tiče mog entuzijazma oko našeg susreta, nema ga više. Imam neki predosjećaj da moja uvijek gigantska očekivanja ovaj put neće doći na svoje. Očekivanja- bjež'te od mene! Samo me bunite! I mučite!
Prvih par dana, dok sam još vjerovala u the magic susret that stopped the time & froze the world, slušala sam blues k'o velika i zamišljala kako s cigaretom u ruci, sjedeći za šankom, u oči muzičara sijem sjeme svoje požude koja na kraju izrasta u jedan divlji seks u wc-u. Ili u autu...
Post je objavljen 18.09.2008. u 17:33 sati.