Marketing
Afganistanska pita zeljanica
Znam da je ovo vec drugi post o hrani, ali ja sam tako ponosna na vesnino i moje dostignuce da se moram pohvaliti: napokon nam je poslo za rukom napraviti zeljanicu.
Izdrzite jos jednu gastronomsku pricu, pateci u sebi a diveci se na glas.
Da bismo dosle do zeljenog cilja morale smo svaladati mnogobrojne prepreke: nedostatak odgovarajuceg sira, nedostatak odgovarajuceg brasna, nedostatag odgovarajuceg zelja, nedostatak odgovarajuce rerne, nedostatak odgovarajuce tepsije te nedostatak znanja i vjestine.
Recepet smo naravno skinule sa interneta, te su se time nase spoznaje o zeljanici povecale za 90%.
Priblizno odgovarajuci sir smo uspjeli naci u Karimi super marketu. Bio je basnoslovno skup. Kutijica od 100 grama kostala je 4 dolara. Kupili smo deset kutijica. Bacile smo dvije, jer je sir u njima bio zelen. Od deset jaja, bacile smo 6, jer su i ona bila zelena. Zeleni spinat nismo bacile.
Spinat smo nasle ali je vec bio proprilicno star. Nikada do tada nisam vidjela spinat u cvatu.
Zamjesile smo dva puta vise tjesta nego sto nam je trebalo. Polovicu tjesta smo bacile jer smo ga upropastile, ali onaj dio koji nismo upropastile pretvorili smo u najdivniju zeljanicu ikada. I buregdzije iz sarajevskog Fiorina bi nam pozavidjele.
Evo dokaza:
Jufka se razvila i spremna je za filovanje
Gotova pita nakon cetiri sata truda, dvije kile prosutog brasna i zivcanog sloma
Spremno za konzumiranje uz jogort iz Herata
Dokaz da je bilo fino
Post je objavljen 18.09.2008. u 06:11 sati.