Kroz prozor svoje sobe promatram mjesec. Kao da mi želi nešto reći. Nešto čega se pomalo srami, skriva se za oblak. I li mi kazuje, pa ti se tako ponašaš prema samoj sebi. Skrivaš se, bježiš od same sebe u nešto drugo gdje se ne osjećaš dobro, čak i loše. To je istina. Skrivaš se a nemaš oblak koji ćete zaogrnuti svojim plavetnilom kako bi se osjećala dobro i sigurno. Da mjeseče, trebam svoj oblak koji će me štititi, voljeti, zaogrnuti svojom nježnosti, snagom nebeskom.
Post je objavljen 17.09.2008. u 23:13 sati.