Mlada sam da bih cekala,ne znam razlucit
pad jabuke od pada kamena kad skupa panu,
u nocima koje ce donijeti bijelu kisu,
taj zgusnuti Boziji znak vinut iz okrenutih
dlanova dolje.Dove i sama kisne trusim
u dah,Boze,nikom namijenjen,nicem,dok
suzan slap ne pocne kruniti maglu,
zelenu dugu,mocvaran predio.Sarajlije idu
na vojsku,kopito po kopito,taban uz taban,
tamo gdje nece brat moci razaznat brata,
odakle samo ce stizat mocvaran glas,ruka
i mahljav trup,lice koje ne poznaje bliznje.
Smorena od kapidzika,cekam glas koji lici
na dlan kad,otvoren,licu podje,nad zatvorenom
zemljom.Izmedju oka i rese mostic zateze uze:
ono sto slusam vidim,ono sto vidim cujem.
Znam,ako zensko prihvati pusku nece se uloviti
nista,pjevam stoga,ne cuje da me iko:
STO CU,
STO CU MAJKO,
STO CU,
STO,MAJKO,BEZ ONOG JUNAKA,
ONAKVOG BAJRAKA...
(Zilhad Kljucanin-"PJESME NEVINOSTI")
Post je objavljen 17.09.2008. u 16:00 sati.