Namjera ovog posta nije da pametujem, izvlačim mudre zaključke ili tugujem nad nepravdom, zgražam se i tome slično. Nego jednostavno ne razumijem taj mentalni sklop.
Namjera ovog posta je da OTRAČAM svoju rodicu/blisku prijateljicu/intimusicu/čedo/pulena!!!
Ne, nisam ljubomorna. Svoju šminku, štikle u Karle i Guessove torb(ic)e kupujem sama sebi kad imam para, a kad nemam jednostavno ne razmišljam o tome i krpim se. Život u zajednici s hrpom dragih čudaka sam odabrala sama, ne zato jer novaca za go solo nemam nego zato jer mi to baš nekako paše... I ne, ljubomora nije razlog.
Ali jednostavno ne razumijem taj mentalni sklop! Jebenog razmaženog derleta!
Dakle, radi se o J.
J je lijepa i plava, ima 25 godina, mršava je taman koliko treba, krasnih zelenih očiju, predobrog stila. J je upisala osnovnu školu s 5 godina, članica je MENSAe, diplomirala u roku arhitekturu u inozemstvu i položila stručni priznat u EU. J ima mamu koja je poznata gradska poduzetnica u vezi s fakultetskim profesorom. J ima tatu koji je moćan čovjek na položaju u glavnom gradu i ima suprugu koja je jednako tako važna, plus utjecajnu braću. J ima stan u centru koji je dobila od mame (koja btw plaća sve račune, uključujući i mobitel), auto koji je dobila od mame, Ininu karticu za benzin na maminu firmu, godišnju parkirnu kartu za centar i shopping&razbibriga putovanja na koncerte i izložbe kad joj puhne.
Uza sve to, J nije napuhana gradska šminkerica. J kupuje u Mangu, H&M-u i Top Shopu, prosmuca se po buvljacima, nosi mamine vintage stvari, obožava starke i kosu farba sama, ali može sebi priuštit bez da trepne Bossovu haljinu ili Furlinu torbu i skombinirati je sa Terranovom.
J se druži s krasnim i kreativnim ljudima, bavi egzotičnim sportovima tipa mačevanje, picigin i šah, uzgaja bonsai masline i jede isključivo kolače. A da joj se ne primaju na struk i guzu.
J ima život o kakvom mi obične žene samo sanjamo.
J je odmah po diplomi dobila posao kod ugledne gradske arhitektice, kod koje je provela nekih 9-10 mjeseci, i onda dala otkaz. Zašto? U početku je J bila zadovoljna. Onda je počela izvodit bijesne gliste. Umjesto da se zbliži sa šeficom, ide sa njom na sajmove i seminare, gradilišta i terene, prilagodi se njenim potrebama (ali ne, J ne želi raditi u Autocadu, ona radi samo u Archicadu i slično...), gospođica je počela bit opsjednuta šefičinim Guccijima i Fendijima, kućom podno Marjana i hoch ekipicom s kojom se šefica druži...
Pripravnička plaća od 5000 kuna je odjednom postala smiješna. Jer J je sebe procijenila na puno više.
Onda je J provalila da ne želi iznajmljivati svoje tijelo i um na 8 sati dnevno.
Pa je zatim J tražila posao po ovlaštenim arhitektonskim uredima, a Boga molila da ga ne nađe.
Odbila je stalni posao kod važne osobe jer je htjela ljeto za kupanje i trčanje po Komiži za napušenim pseudoumjetnikom koji je nije htio..
Odbila je voditi splitski ured poznate interijeristice jer da "neće ona namještaj prodavat", ma što joj to značilo.
Došla jesen i J se zaželila posla.
Mama joj je sredila nekoliko razgovora za posao... E, ali J ima neke svoje filmove i planove. Ona ne bi radila u ovlaštenom uredu stvarno kvalitetnog arhixtekta od kojeg bi mogla puno naučiti jer tamo kad je došla na razgovor nije bilo glazbe i učinilo joj se da je atmosfera "komorna". Eeeeeeej, UČINILO! I još joj se čini da je 6000 kuna mala plaća (da, čovjek joj je fakat toliko ponudio. S 9 i po mjeseci radnog iskustva i bez stručnog ispita).
Grozno joj je što joj je odmah ponudio ugovor na godinu dana, jer kako će ona putovat, nije bila 5 mjeseci u inozemstvu...
Ona bi kod ovog drugog (koji je njenoj staroj off the record rekao kako ima nekoga u planu...). Tamo je mlada ekipa, u uredu je svirao house i snimila je dva preslatka frajera...
Naravno, onda je mami puknuo film. I u dogovoru s njenim starim zavrnuli su joj pipu (od kojih 4-5 tisućica mjesečno najmanje), mama je odjavila s plaće na jednoj od svojih firmi, računi za jedan mjesec su ostali neplaćeni, i J od 15.10. počinje raditi kod ovog prvog kojeg nije htjela... I sva je nesretna i jadna.
Ok, priča je završila dobro za svih.
Ono što ja ne razumijem je kako se jedna jednostavna i draga te pritom još i inteligentna cura može pretvorit u TIPIČNU SPLITSKU BESPOSLIČARSKU GLUPAČU?? Jednu od onih napirlitanih žena koje se smucaju od jedne do druge kave i izlazaka s frendicama sportski izbrendirane u Replayu i Dieselu (ah, da - i J je počela padat na skuplju robicu i pazit da je sve cici-pici, nema veze što je Vuittonova torba na njoj lažnjak). Koje pokupe nekog debila koji im napravi dijete i oženi ih pa rastavi, ili pobjegne glavom bez obzira, pa onda imaju neku curu koju plaćaju da im čuva dijete ili zlorabe baka-servis... I sa 40 godina hvataju klince od 27-28... Jer ih ovi bogati njihovih godina neće (Zašto? Pa pametne su! Takvim frajerima to ne treba!).
A J je zrela da joj neki krelac napravi dijete i zbriše...
Osim toga, ponio ju je način života kakav vode neki naši frendovi, kao B na primjer, ili E, koji često lepršaju gradom i idu na fensi šmensi ručkove sa klijentima, poslom posjećuju Cavallijeve revije, Boat Show i Aci Match Race tulume, ali pritom zaboravlja da se ti isti ljudi krvavo narade u vrijeme kad ih ona ne vidi, uključujući i zavrtanje rukava i fizički rad sa svojim radnicima, titranje jajca svakojakim ćudljivim klijentima, i sve ono što zapravo donosi novac.
A ja sam sva ljuta. Zašto neki imaju sve i umjesto da to cijene pretvore se upravo u ono što su do jučer prezirali i čemu su se do jučer smijali?
Zašto neki roditelji 25 godina nisu tu, osim kad treba iskeširat lovu, i onda odgoje dijete da cmizdri, žica i izvolijeva, a kad se dijete napokon pretvori u vrhunskog muktaroša cvile da kako to, da oni nisu bili takvi, da oni nisu tako malu odgojili, da sve su joj dali... I onda, kad je stvarno već prekasno, pribjegavaju nekim odgojnim mjerama koje u tim godinama sigurno neće polučiti željene rezultate!
U svakom slučaju, za J nije baš toliko kasno. Radit će, i prvi put u životu plaćat svoje račune, čak i stanarinu. Maknut se od onih svojih faux Gucci đabalebarošica. Ustajat ujutro u 7 i rušit se navečer u krevet puno prije 3 ujutro (ma prije ponoći...).
I ma koliko sam na početku pisanja ovog posta bila ljuta na nju i njeno izvolijevanje, zapravo J nije kriva jer je postala takva. J je tipičan produkt tranzicijske srednjeobrtničko-državnoagencijske disfunkcionalne obitelji, a živi mukte i izvolijeva zato jer to - može!
Isti ti roditelji bi joj rado i bez problema kupili diplomu na Prometu da J slučajno nije bila sposobna ili nije htjela završiti studij. Jer u tome ne vide ništa loše, ako dijete veseli. Nek ima mala što nisu imali oni...
I ne, nisam uopće ljubomorna!
Ok, možda jesam samo malo. Jer mi se ne da ustajat svako jutro i ići na posao koji mrzim, kad neki drugi mogu sebi priuštit da im ne bude zlo na dnevnoj bazi, i da oh tako lijepo spavaju dok vani pada kiša, i gledaju reprize Seksa i grada iza ponoći, i kupe onu Guess torbu za kojom slinim već neko vrijeme... Sigurna sam da bih ja taj novac puno bolje iskoristila!
Post je objavljen 17.09.2008. u 14:38 sati.