Prvu polovicu ove godine obilježila je i smrt Arthura Clarkea, jednog od proroka našeg vremena i vjerojatno najpopularnijeg i najpoznatijeg pisca znanstvene fantastike svih vremena. Njegova klasična (i kontroverzna) kratka priča 'Zvijezda' (The Star), tiskana prvi put 1955. u časopisu Infinity Science Fiction, jedna je od napoznatijih SF priča, a pokazuje kako je Clarke – često kritiziran zbog nedostatka stila i ateističkog scijentizma – zapravo bio najbolji dokaz da je, po nekima, “znanstvena fantastika religija novog doba”, pišući svoj SF kao specifičan hibrid scijentizma i misticizma, tj. spajajući futurističke teme i oduševljenje znanstvenim napretkom s mističnim i religijskim zanosom u njihovu književnom opisu, što se ponajbolje vidi u njegovim romanima
'2001.: svemirska odiseja' ili
'Grad i zvijezde'. Uostalom, sam je Clarke više puta izjavio kako se “svaka dovoljno razvijena tehnologija ne može razlikovati od magije”.
Tomislav Šakić
Priču 'Zvijezda' Arthura Clarkea pročitajte
na ovome linku