Marketing
U drhtajima se prepoznajemo
Vežem se u snopove užarenih drhtaja,
Mirišem na jutrom pokošeno sijeno.
Izvuci iz mene sve raskoši žene,
Nek mi tijelo tvojim bude uvijeno.
* * *
Koga si noćas dodirivao,
Dok su zvijezde svijale
Gnijezdo u utrobi neba.
Jesi li me makar mislima
U dvoranama sjećanja prizivao,
Ili je nagost moja zarobila
Sve ovojnice putenih snova,
Dok sam se sva drhtava
Po dlanovima strasti razlijevala.
Onako sama, u titrajima tijela,
Ljubavlju oplemenjena, a zaboravljena.
Na zidovima poredane sjenke snova,
I znoj koji se cijedi u mukama čekanja.
Ugrizom za usne zatomljujem krik
U nemoći da te stvarnog dodirnem.
Plaču li to zidovi suzama sjena
Kroz pogled sjetnih jesenjih očiju?
Na orošenom prstu kap, kao kugla,
U kojoj razaznajem tebe u odlasku
Bez riječi, sa rukom u lijevom džepu
Gdje si sakrio našu poslijednju nadu
Ispijenu, onemoćalu, slomljenu i slijepu..
U mojoj bezgrješnosti su se utopli,
Svi tvoji ovozemaljski, pogubni grijesi,
I još da ih ima, mogli bi unutra stati
Okajala bih ih ne pitajući se gdje si,
I isplakala sjetno, u jednoj jedinoj suzi.
Nije mi žao uludo potrošenih godina
Ni zgaženih iluzija na pločnicima nade.
Ja samo plačem za izgubljenim uzdasima
Što mi ih tvoja prevrtljivost varkom ukrade.
Ne mirim se sa onim: čas hoću, čas neću,
Ne priznajem kako nam nije bilo suđeno.
Pa nismo ni probali, van urnebesne požude,
Dok su nam tijela pričala plamteći zaluđeno.
Neće me biti, kad te samoća snađe,
I lijeva ruka prazninom bude zaurlala.
Opraštajući, nemoći svojom sam te zaklinjala,
Dok sam ti se na otkosima besramno predavala.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
Post je objavljen 17.09.2008. u 11:30 sati.