Marketing
Godišnji II: Crash and Burn
Nastavak na prijašnji post.
Zanimljivo je da se postovi ovako zovu, ali ovaj ima baš prigodni naziv.
Nakon što smo prvi dan odradili jednu rutu planirali smo drugi dan malo se odmoriti i treći dan otići na treću dugu.
Međutim drugi dan da nam mišići ne zamru išli smo malo ipak provoziti bajkove.
Pošli smo iznad Starigrada, Selnica, Modrića, sve u svemu ,postoji biciklistička staza ( tj. nije biciklistička već je širina ceste, međutim makadam je. Idealno za malo rekreacijskog bicikliranja).
Kao i prošli put evo slika.
Ne znam ali ako malo boje pogledate sliku vidjeti ćete konja na lijevom dijelu. Inače tokom malog spusta, Kornelije je počeo kočiti kao lud, što je sve samo ne pametno na makadamu. Međutim da on nije počeo kočiti ja bi se vjerojatno zaletio u bijelog konja koji je drijemao preko cijelog puta. Sve u svemu idila.
Jurite između starih dalmatinskih kuća, po hladu imajući lijepi pogled na more (budući da su ta sela malo na višem). Svakako preporučujem da odradite tu rutu. Samo zamolite kartu na recepciji nacionalnog parka Paklenica parka.
Opet hvala Korneliju na dobroj fotki.
Nakon što se odradi dio kroz par tih prekasnih sela, dođete na jednu veliku čistinu sa širokom cestom. Tamo smo stali i počeli se malo glupirati sa bajkovima. Uglavnom desilo se ono što se obično desi kad se glupirate.
Ali prvo par uspjelih fotki.
E sad, ovo je uspjeli pokušaj. Budući da Kornelije nije bio zadovoljan sa slikom morao sam ponoviti ovo. Iako mi je svaki atom u tijelu govorio da moram prestati. Inače ovaj skok nije nešto posebno težak, dapače. Međutim imao sam samo 2 metra zaleta, što nije nikako dovoljno da dobijem brzinu potrebnu da napravim skok kako spada.
Ako netko ne vidi ovo je inače neki betonski blok za kanalizaciju.
Ovo je posljedica. Zato. PAZITE ŠTO RADITE I UVIJEK IMAJTE ZAŠTITU. Ja nisam budući da taj dan nismo mislili nešto preopasno. A ništa suck it up. Hvala bogu rana je samo površinska.
Najgore je bilo što mi je pukla sajla za prednju mašinicu i otišao drop out za zadnju. Sad znam da se bicikl za 3000€ ( ne nije od zlata i ne, ne ide sam od sebe) slomi isto tako lako kao i onaj za 100€. Međutim dan ranije sam iskusio na vlastitom tijelu tu razliku. Kao da pokušate usporediti neki sportsi auto i mali gradski auto. Razlika se tek vidi nakon što se mašina stavi pod pritisak.
Wruuuuum
Malo romantičnih slika nakon što smo se vraćali kući.
Treći dan budući da sam ja bio u procesu healinga, nije se desilo ništa. Ponovili istu turu, bez gluposti.
Četvrti dan smo otišli u nacionalni park "Paklenica". Kasnije smo planirali na onu dužu rutu (duža znači 50km), međutim zadržali smo se 5 sati u parku.
Inače prije puta smo napravili MASOVNU grešku. Pojeli smo dva masna sendviča sa mortadelom sirom i ja sam još sve zalio sa litrom čokoladnog mlijeka. Tokom puta sam mislio da imam crijevnu bolest. Trebalo nam je 4 sata da probavimo to sranje. Evo slika:
Inače ja sam prvi put bio tamo. Sve u svemu, prekasno. Kao i svaki Hrvatski nacionalni park. Svakako posjetit. Ulaznica je 40 kn. Inače atrakcija u Paklenici je što je raj za free climbing. Ja obožavam to, ali nisam probao ovdje. Tj. nisam općenito, šmrc. Nemam vremena.
Kornelije je poveo i neke dijelove (fali mi riječ koju želim, englesko props) da uljepša sliku, hihiihihi.
Ovako je izgledao samo dio puta, dio je bio na suncu. A mi popili vodu prebrzo i onda počeli glumiti da ćemo dehidrirati
Voda nakon 2h hoda, ovdje smo se napojili kao nikad. Voda hladan izvorska, (iako sumnjam) sve u svemu, predivno.
Lugarnica. Dom, ne serija.
Spuštali smo se po koritu rijeke. Puno zabavnije, samo napornije.
Ja majmun
Moćno.
Sve u svemu to bi bilo to. Moj godišnji od mjesec dana, samo sam 4 dana uspio sa nekim pogoditi na moru. Šmrc.
P.S.
Pozdrav iz Petera. Čujem da je i u Hrvatskoj sad hladno. Buuuuuaaaahhhhaaaaa. Kako sam zao, ali sad znate kako je meni.
Post je objavljen 17.09.2008. u 09:46 sati.