Nakon stalnih razglabanja o mogućim vikend jednodnevnim/dvodnevnim turama odluka je pala na đir oko sljemena.
Naravno ideja nije bila voziti se samo po cesti nego i uzivati u prirodi i lijepom vremenu (a ono nas je itekako poslužilo).
1.ruta: Zagreb (zapadni kolodvor) - Dom Grafičar
Nakon što sam pokupio dvojicu frendova oko 12 popodne zaputili smo se prema domu "Grafičar". Prolazak kroz dio grada nije bio previše problematičan (ipak je bila nedjelja). Došli smo do Šestinskog dola iz kojeg smo se cestom popeli do Medvedgrada. Ubrzo smo se uhvatili u koštac sa strmim stazama ispranima od kiše. Sva sreća staza nije bila mokra jer voziti po onom kamenju poslije kiše je praktički nemoguće. Penjanje nam je dodatno otežao gust promet (mimoišli smo se s barem 50 planinara i šetača). Ipak sretno smo stigli do Grafičara oko 13:30. Tamo nas je dočekala veselica. Miris roštilja uz zvuk žamora davao je našem dojmu jednu dimenziju više. slika
2.ruta: Grafičar - Sljeme - Puntijarka
Obaveznim punjenjem naših boca svježom vodom završili smo kratki odmor i zaputili se do Puntijarke. Na pola puta smo se našli neposredno ispod tornja i bio ga je grijeh zaobići po onako lijepom vremenu. Mislim da ne moram govoriti da je sve bilo puno izletnika. Sjeverna strana nije bila previše vedra pa se nažalost nije vidjelo dalje od Zaboka (cca 12 km). Sve u svemu ono što se moglo vidjeti bio je lijep prizor. Krenuli smo se spuštati stazom do Bijelog spusta i tamo smo mogli svjedočiti teatralnom padu našeg Davora. Kraj staze je bila usjekotina u zemlji. Davor je predvodio i vidjelo se da ima problema sa držanjem bicikla podalje od ruba. Ključan trenutak bio je proklizavanje stražnjeg kotača nakon čega se zanio u desnu stranu i prednjim kotačem ušao u usjekotinu što je rezultiralo saltom preko volana i pad na stražnjicu u travu kraj staze. NaŠa ocjena: 16.750 :)) Izletnici su sa čuđenjem i zabrinutošću gledali da li je sve ok, dok smo se nas dva mangupa smijali (naravno nakon što smo vidjeli da je s Davorom sve OK;)
Ipak smo nekako došli do Puntijarke bez ozbiljnijih ozljeda. Samo je nekima ponos patio (Davoree! Legendoo! :))
I opet sve krcato ljudima...jedva smo našli prazan stol gdje ćemo smazati našu zasluženu porciju graha. Nakon 25 min čekanja došli smo na red. Baš kad čovjek pomisli da se ne može nešto krivo dogoditi opet nam dragi Davor priušti par minuta smijeha. Samo ću reći da je onaj tko je pojeo grah zaradio kunu :))) Uživanje u grahu i veselom raspoloženju potpomogli su svirači koji su svirali stare zagrebačke pjesme.
Sat vremena na Puntijarci definitivno nije bila predobra ideja jer ipak je temperatura bila jedva iznad 16-17 stupnjeva u hladu pa je bilo vrijeme da se krene. Obukli smo se toplije i krenuli dalje.
3.ruta: Puntijarka - Hunjka - Gornja Stubica - Donja Stubica
I napokon...ono što sam čekao...već od Puntijarke cesta kreće nizbrdo. Nije nam trebalo niti par minuta i evo nas kod Hunjke. Stao sam na sekundu samo da uhvatim koji snimak i odmah smo se bacili na slalom. Cesta od Hunjke je nevjerojatna. Potpuno nova, glatka i ne toliko prometna. Zavoji su na nekim mjestima oštri i ubojiti (skoro iza svakog je provalija, ima malo kamenčića). Guštanje u spustu nije trajalo dugo. Ipak prosjek od 45 km/h je bio dovoljan da se nakon par minuta vožnje u hladu malo smrznemo. Ubrzo smo se našli u Gornjoj Stubici i krenuli prema Donjoj Stubici. Ceste su kakve takve, gore dole, zavojite, ne previše prometne.
4.ruta: Donja Stubica - Jakovlje - Bistra
Ovo je bila definitivno najdosadnija ruta. Ravna cesta, nigdje zahtjevnijih zavoja pa je naš brzinski prosjek bio između 25 i 30 km/h.
5.ruta: Bistra - Jablanovec - Zaprešić
Skoro isti dojam kao i za 4-tu rutu no ovdje smo se već bližili cilju pa je bilo lakše. Ušli smo u grad Zaprešić oko 6 sati popodne i odlučili napraviti mali đir po centru. Skoro ništa nije radilo ali smo srećom našli mali kiosk gdje smo se počastili sladoledom.
6.ruta: Zaprešić - Malešnica - črnomerec - Zapadni kolodvor
Pozdravili smo Zaprešić i krenuli dalje po aleji Bolonje. Moram naglasiti da "postoji" trotoar ali vidno uništen. Treba napraviti novi i širi. Vozili smo se Bolonjom do Podsuseda, gdje smo skrenuli na jug na Malešnicu. Došli smo do Zagrebačke i skrenuli prema Plivi gdje je cesta vodila ravno prema trgu Francuske republike i zapadnom kolodvoru (našem finalnom odredištu). Zadovoljstvo na našim licima bilo je lako vidjeti, umor također.
Po nekakvim grubim procjenama (nažalost nismo koristili ciklokompjutere) cijeli ovaj izlet je bio dug oko 80 km koji smo absorbirali u 6.5 sati vožnje (ako ubrojimo sve silne pauze). Sve u svemu sljedeća ruta je , nadam se, uskoro.
Siniša Bošnjak
Post je objavljen 16.09.2008. u 23:24 sati.