Marketing
I want to get away... I want to fly away..
Sjedim na klupici u parku.. Hladnoća izvana me potpuno obuzela, više uopće ne osjećam ruke.. Muzika navinuta vrlo glasno na slušalicama pomaže mi zaboraviti onu hladnoću iznutra.. Gledam malo oko sebe.. Sve je tako bezlično.. Sve neke crne linije, crni tonovi.. Imaš osjećaj kao da si na rubu ničega.. I nije te uopće briga hoćeš li pasti do kraja ili ne.. Iako ubiti ne želiš, ali nije ti stalo.. Nemaš razloga, jednostavno ti je svejedno.. Navinem muziku još glasnije, gotovo do iznemoglosti i pustim misli da vrludaju okolo bez razloga, bez motiva, bez ičega.. U pozadini gledam žubor potočića.. Voda teče tako živo i brzo, ali moje misli su sada tko zna gdje i uopće ne primjećujem taj čaroban prikaz.. Nije me ni briga.. Pogledam u nebo.. Oblaci djeluju tako nemoćno.. Kao da će svakog trena ispustiti suze u obliku kapljica kristalne kiše.. Ne obazirem se ni na to.. Ljudi prolaze pokraj mene, uopće ih ne doživljavam.. Ne da mi nisu važni, nego nekako.. Ne marim za ništa.. Ništa mi nije važno, do ničeg mi nije stalo..Hladni vjetar prolazi kroz mene i još više osjećam prazninu .. Kao da nema nekog boljeg dijela mene.. Nestao je.. Nije da skroz više ne postoji, nije da sam loše, nije da sam tužna.. samo se nekako osjećam.. neopisivo prazno i hladno.. I svejedno se smješim, pokušavam ne misliti na one stvari koje me čine takvom.. Ali teško je zaboraviti nešto što te proganja od prije i ne možeš na to prestati misliti ma koliko god se trudiš.. Vrijeme liječi rane, barem tako kažu, možda i meni izbriše tu koju mrzim više od svega.. Taj dan, taj trenutak, ali nije bitno.. Većina vjerojatno ne razumije o čemu se radi, ali tako je vjerojatno i bolje.. Teško mi je pisati o tome jer se samo prisjećam tih groznih prizora koji nikako da nestanu iz moje glave.. Osjećam se tako munjeno.. I prošlo je već dosta vremena od toga, ali tek sada me to stvarno onako boli... I imam toliko dragih ljudi koje volim i s kojima bi htjela o tome pričati, ali mi je tako teško.. Htjela bi to izbaciti iz sebe, izbrisati nekako.. Jednostavno ne mogu.. Zarobio me taj proklet osjećaj slomljenosti i ne želi me pustiti.. Ah, valjda će jednom biti bolje..
Post je objavljen 16.09.2008. u 19:50 sati.