Marketing
Odjek istine
Spavaju li bezdušnici mirno
Ukalupljeni u svoju bezosjećajnost?
Ili ih ponekad u skrivenim odajama dočeka
Osmijeh davno potisnute istine duše,
Zaboli ih savjest posred grudnog koša,
Pa i tu bol svojom zatrovanošću uguše?!
* * *
Ime mi je čeznutljivo čekanje
Alfa sam i omega svih strpljivosti
I svih opraštanja ovoga svijeta.
Vedrim i oblačim lepršavim snovima,
U dvoje sanjanim, a nedosanjanim.
Kažeš, nisi me htio povrijediti,
Ali, povrijedio si sebe u meni,
To je zapravo jedina prava istina,
I sad te gledam sasvim drugim očima.
Na daskama nekih putujućih grupa
Tvoja je priča već toliko puta odigrana,
Da bi je meni prodavao za premijeru.
Ma nemaš ti u sebi ni trunke obzira,
Tvoja je bezosjećajnost prevršila svaku mjeru.
Nama se više ni slutnje ne mogu dodirnuti
Od nabreklih uvreda u tebi, licemjerjem isklijalih.
Odmetnem li se u prevrtljivce tvog kalibra
Samu sebe ću u začetku metamorfoze sasjeći,
Nošena makar i malom dozom urođene savjesti.
A ti je niti prepoznati ne možeš, jer je odavno
Taj pojam u tebi izgubio svoj pravi smisao.
Još od onog trenutka kad si sebe pravog,
Sa liste ljudskosti, u potpunosti, izbrisao.
I sad bi da te razumijem, da ti opraštam,
Ovako isčupana do pola svoga korijena,
Niti sunce dišem, niti zemlju pijem,
Prašina sam u postanku, ali bit ću stijena.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
Post je objavljen 17.09.2008. u 00:02 sati.