Znam da je ovo tema koja ne može i ne smije stati na jednu stranu A4 formata, ali jednostavno moram dati komentar na to. Danas u novinama pročitam kako se Hrvatska Udruga Poslodavaca (HUP) pokušava izboriti za neplaćanje gableca. Jedna jako maštovita i dobra ideja po nas radnike. Nije mi se dalo čitati sve jer sam se žurio na posao kako nebi zakasnio, a znao sam da ću samo žgaravicu dobiti od toga. Kasnije sam na jednoj radio postaji malo osluškivao kako se jedna gospođa iz te udruge i gospodin Sever iz Sindikata prepiru oko toga. Najgore je od svega što gospoda poslodavci zaista smatraju kako je to u redu i kako je to po naravi pravednosti (citram gospođu).
Moje viđenje situacije je sasvim drugačije. Prije ovog posla kojeg sada radim sam radio u jednoj „uspješnoj“ IT tvrtci. Imali smo milijun i jedan pravilnik o svemu. Hoćeš na godišnji, na vrijeme prijavi. Trebaš bolovanje, obavezno doznake u roku par dana. Trebaš na WC, trebaš najaviti. No, kad je trebalo platiti prekovremeno onda je došlo protupitanje: „Koliko si faktura napisao za vrijeme tih prekovremenih i koliko si ih naplatio?“. Bravo vi... Al neka. Naravno, gablec nije bio plaćen, a to kaj sam imao pauzu za ručak sam morao dakako odraditi jer za to vrijeme nisam mogao fakturirati. Nedaj Bože da sam išao sa voditeljem prodaje na ručak. Ponekad je i njemu trebalo platiti isti. Naravno, kod duljeg ostajanja na poslu je trebalo sljediti primjer dotičnog voditelja koji je dolazio u 9h na posao i odlazio u 18 ili malo kasnije jer je preko dana čitao novine, bio na raznim ručkovima po dva sata. Vjerojatno ga je doma i žena iluđivala i kako nebi išao doma, ostajao je u firmi. Od mene je očekivao isto. Gospon voditelj, ja imam doma kaj za radit i ja imam curu koja ima svoje prohtjeve i treba i njih zadovoljit. Nakon toga sam ispao crv koji izjeda firmu. Meni firma nije prva ljubav u životu. Nit neće bit!
Na sadašnjem poslu imam po ugovoru pravo na pauzu od pola sata, ali je nemam. Jedem ko prase stoječki, trčim u dućan jer me se zove, spajaju mi se telefoni. Nedaj Bože da imam nekaj toplo za pojest. To se obavezno ohladi. Sad ja pitam tu gospodu kaj bi oni meni uzeli? Pravo na gablec? Pravo na pauzu da se odmorim od kretena koji mi dolaze u dućan i jebu me u mozak? Gospodo, to ionako nemam. I zbog vas bi ja sad trebao raditi pola sata dulje? Ionako mi je radni tjedan oko 50h. Ponekad i više. Gdje su moji prekovremeni? Gdje je moj prijevoz? Gdje je moje pravo da živim ko čovjek???
Najbolje bi po poslodavce bilo da radnici dignu kredite pa si od tih kredita isplačuju plaće, doprinose, prireze ako ih moraju platiti, plate si gablec (hladni ili topli, sami nek biraju), plate si prekovremene i vraćaju taj kredit. Možda bi tada, ali samo možda, poslodavci i udruga poslodavaca bili sretni. Čast izuzecima jer ih ima i normalnih.
Post je objavljen 16.09.2008. u 19:03 sati.