Stuart Brown:Muškarac od 36godina,srednjeg rasta i debeljuškaste građe,proćelav,plave oči,smedja kosa.Malo naboran oko očiju,svjeliji ten.Psihijatrijski slučaj.
-Moje ime je Stuart Brown i liječnici kažu da imam,jel...jedan problem.
Samo ću reći da imam malo drugačije sklonosti prema životinjama.
No nemojte me krivo shvatiti jer ja životinje prije svega jako poštujem i radije bih si srce probio nožem nego naudio ijedom tom krasnom biću.
Evo ispričat ću vam kako je sve to počelo...
-Bilo je sunčano i lijepo,bilo bi grijeh ostati doma po takvom vremenu.
-Pa sam pošao na izlet s dvoje svojih prijatelja:Evom i Borisom.
Eva je bila debela crnokosa djevojka uvijek rumenih obraza i niskog rasta,Uvijek se smijala i bila u sedmom nebu...
Boris je bio Visok,mršav,kovrdjave kose kao ovčica...Uvijek razigran,uvijek sretan.
Baš kao ovčica...
-Kao što sam rekao išli smo na izlet u prirodu kraj jednog sela i ulogorili se ispod jednog hrasta,raspakirali se i pustili radio...
Nije dugo prošlo i Boris je već zašlatao Evu i ja sam od muke otišao.bilo je nepodnošljivo,to dahtanje...cmakanje...Jer to je tako griješno,dva griješna bića bludno griješe...fuuj...užas...
-Pa, otrčah ja do potoka i sjednem kraj jednog kamena...trava je bila vioka 40-ak,43cm...
Malo sam razmišljao o svojem ljubavnom životu i shvatio da me ljudi jednostavno ne privlače jer je odnos s čovjekom pre grešan...No kad bih samo naišao na nešto nevino i neiskvareno...sve bi bilo drugačije...
-Kad eto... Moje uho začuje šušak i moje vesele plave oči ugledaše graciozni pokret u travi...ugledaše najljepše što priroda stvori...
Digao sam pogled...Vrijeme se jednostavno zaustavilo i moj pogled stade kao sunce u podne...
Ugledah te prekrasne crne oči...sočne bokove...i prekrasnu bijelu boju vune njene...bila je poput bijelog andjela...
Ta mala njuškica koja me zvala...hipnotizirajuće oči koje me zavedoše na prvi pogled...bio sam zarobljen njenom čistoćom i nevinošću koja isijavaše iz nje kao iz žarulje u crnoj tmini.
Ja joj uzvratih pogled...a ona kao da je nezainteresirana pogleda u stranu i nastavi žvakati travu...Bila je jako sramežljiva,znam ja takve...kako je samo zavodnički žvakala,samo da znate...
Ali vidio sam da me još promatra krajičkom oka pa ja promjenim položaj iz sjedećeg u klečeći...htio sam joj se približiti,a ona me zainteresirano gledala...znam da je...
Skinuo sam hlače i počeo tiho pjevušiti...Ooh kako me je samo zainteresirano gledala...
Da nije naišao Boris bila bi mi se podala....
Ali dotrčao je on i vidio me polugolog kako klečim u travi pred ovčicom...
A ona se uplašila i odskakutala malenim koracima prema staji...
-Sve si upropastio!-uzviknuo sam.
-Gade jedan,više te ne želim nikad vidjeti!
-Odlazi i ti i tvoja kurvica!-žile mi iskočiše na čelu.
On me tada pogledao kao da sam klaun i grunio u smijeh i počeo se valjati i nepodnošljivo hihotati...
A meni se počeo cijediti hladan znoj niz lice i u tom mi je trenu pao mrak na oči-uzeo sam kamen i zatukao mu glavu...Krv je gusta pocurila iz lubanje.
-O,bože...mrtav je...ja sam ga..nee!
-AAAAAh!Čuo se usklik iz grla Evinog.
Potrčao sam za njom dok je ona onakva debela potrčala i posrnula niz planinu kotrljajuči se upala je u plićak u rijeku...
Nadvio sam se nad njom i stisnuo joj vrat i gurnuo glavu pod vodu,osjetio sam pod prstima njenu žilu kucavicu...brzo se prestala koprcati...bila je mrtva u tren oka.
A ono najgore od svega je bilo to što me je sa 10-ak metara promatrala moja ovčica...te oči ,te zavodljive oči su me gledale sa dozom straha...taj mi je pogled parao dušu...Počela je bježati...
Digao sam se onako polugol i potrčao za njom ali bila je prebrza...tako je bila gipka,vitka,a ja tako izmožden...
-Morat ću pričekati do jutra i vidjeti...možda mi oprosti...-pomislih.
Tijela sam zakopao u blizini rijeke u pijesak...
Dok sam zakopavao Borisa,njegova je kovrdjava,gotovo vunena kosa dodirnula moje masno lice i u tom sam se trenutku sjetio...sjetio sam se tog divnog bića što mi dušu baci u okove.na pamet mi pade bludna pomisao koja prerastoše u djelo.
-Neka mi bog oprosti.-šapnuo sam si.
Počeo sam ga milovati po kovrčavoj kosi...bila je meka kao njena vuna,čista...Ukrutio mi se...
Skinuo sam gaće i gurnio mu penis u grlo...dublje i dublje...
Godilo mi je...zamišljao sam livadu i svoju dragu ovcu dok sam mu ga gurao do želuca...mi sami,ležimo i grlimo se...bilo je kao u raju...sunce je sjalo i leptirići su letjeli,ptičice veselo cvrkutaše...BRUUM!!
No Grmljavina me trznula i probudio sam se iz fantazije i navukao hlače,na brzinu ga zakopao i sklonio se od kiše u šator kojeg je Boris vjerojatno postavio u nadi da će dobiti od Eve.
Nisam mogao odmah zaspati...mučilo me...prejako je sjećanje na njene pune obraze i gustu vunu,a o očima ne želim ni pričati jer me sve jače bole...morao sam zaspati...
Brzo je svanula zora,začuo sam opet ono slatko šuškanje,ali ovaj put ispred šatora.
-Znao sam da ćeš mi oprostiti i da ćeš shvatiti koliko te volim...-usklikoše ja.Iskočio sam iz šatora i bacio se na nju poput tigra gladnoga.U početku se otimala i vikala;znao sam da je nestašna,ta mala zavodinca...Uskoro smo bili zajedno goli,ona je bila sva vlažna od kiše,vlažna nogica se koprcala dok sam joj milovao obraze...
-Bit ću nježan draga,ne brini se...-šapnuo sam joj u nemirno uho.
Ona je beketala svojim slatkim glasićem a ja sam skoro svršio prije nego smo uopće pošli u zemlju ekstaze seksualne...Ugrizla me za prst a ja sam viknuo...-o volim kad si gruba slatki kolačiću...mogao bih i ja tebe znaš...ugrizao sam ju za but,i zagrlio rebra straga svom snagom...daa i onda se to dogodilo...
Bio sam u njoj...Ona je je stenjala i beketala jače nego prije i krvarila je na analni otvor...
Bio sam oduševljen,čak je bila djevica...U tom me trenutku preuzela strast i mislio sam samo na vlastito zadovoljstvo...nije me zanimalo koliko je to zapravo bolno bilo za nju...
Trnci su me prožimali...naježio sam se i svršio...oooh,legao sam i zapalio svoj ronnhill lights...
Bilo je savršeno...-Čekaj malo...-No nešo nije bilo u redu s njom...počela se vuči po podu i nije mogla jadna micati zadnje noge...mora da sam bio pregrub...
-Neee!-uzviknuo sam cmoljavim tonom...
Pala je...bespomoćno...i izdahnila...umrla je...i na kraju joj je proljev iscurio iz iste rupe u koju sam joj ga gurao...
Nešto se u tom trenutku slomilo u meni...dio mene se razbio...uništiti nešto tako lijepo...te slatke crne oči više neće gledati,nožice se više neće koprcati a njuškica fucati....-Nee...-i što joj je to izmedju butova?-kad sam ugledao da moja jedina ljubav ne samo da je mrtva već nije ona nego on,o to je bio moj kraj...Bio je to mladi ovan...tako lijep,tako čist...
Što sam to učinio...
Nisam se više mogao ni gledati,pao sam u depresiju.
Dotrčao je seljak i pozvao policiju,smjestili su me u umobolnicu gdje sam proveo dvije duge,beskrajne godine...Nikad ju nisam zaboravio...iako je bila on,ipak je bio ona za mene...
Svaki put kad vidim na tv-u ovcu,nešto me presijeće preko prsa...Neću moći ovako nastaviti...
Odlučio sam se izliječiti od toga pa sam išao i na terapije ali ništa nije pomagalo.
I dalje su me mučila sjećanja,sjećanja na davno izgubljenu ovčicu-slatkicu...koju je ubila moja prevelika ljubav...
-Postoji samo jedan lijek za mene!
Ne mogu živjeti s time i zato ću se ubit!
Post je objavljen 16.09.2008. u 18:35 sati.