Marketing
Blanka Vlašić
Hej, omanja grupo šajsera!
U američkoj sportskoj kulturi, koja je jedna od rafiniraniji na ovom šarenom svijetu, postoji termin koji bih se usudio predložiti hrvatskom sportskom barbarogeniju: to je termin money player. Što je to money player? Evo definicije:
An athlete, especially a team member, who performs exceptionally well at crucial times.
Dakle, budući da najveći dio vas drukera ne zna ni hrvatski, a kamoli engleski, prevest ću definiciju opisno, da pohvatate sve nijanse: riječ je o sportašu, naročito timskom igraču, koji najbolje igra kad je najpotrebnije, u krucijalnim, presudnim trenucima. U tom smislu Blankica, vidite, nije money player, i zato jer nije takav player, nema ni moneya. Sad nastupa tipična hrvatska kenjaža: mi smo jedino prvaci svijeta u smišljanju pametnih isprika za svoje glupe postupke! Blanki Vlašić smeta kišno vrijeme i vlaga kad treba uzeti 500 000 dolara! Ha, ha, ha, izvrsno! A ja ne mogu podnijeti nepravdu u svijetu jer sam indisponiran, pa ne trčim na 100 m! Nisam zlurad, no kao što vidimo, svijet je to sve već odavno elaborirao: postoje sportaši koji su najbolji kad treba, i postoje luzeri. Blankica je OK, srce malo zubato, skače ona uz ove sirotice sasvim solidno - već sam jednom obrazlagao razliku apsolutnih i relativnih prvaka: apsolutni je prvak Phelps, jer pobjeđuje bez obzira na konkurenciju, pa i onu najjaču, tamo gdje su razlike stotinku sekunde; relativni je prvak Blanka, jer pobjeđuje ne zato jer je ona neprikosnoveno bolja od drugih, nego zato jer su ostale uglavnom lošije: riječ je naprosto o neizrazitoj generaciji u kojoj nitko neće ugroziti svjetski rekord, baš kao što npr. nakon Powella i Lewisa sada imamo stagnaciju i te discipline - no nedovoljno da bi bila veliki šampion! U olimpijskoj godini formu je tempirala tako da je ispušila i olimpijsko zlato i Zlatnu ligu, i sada je sasvim očito da je ovo bio zenit njene karijere. Konačno, postoji jedna mala tajna u vezi s Blankicom, no o tome domovinski tisak patriotski šuti: Blankica za razliku od drugih curica nema štitnjaču, i nekako joj je krenulo baš nakon operacije! Osim što se ne uče jezici, nema se elementarnoga pojma o ljudskom tijelu ni o medicini, pa se tako recimo ne zna da Blankica hormone, u nedostatku štitnjače, regulira umjetno - tabletama. To znači da ona hormonalnu razinu može održavati postojanom, da je kontrolira, za razliku od svih drugih djevojaka koje su prepuštene biokemizmu vlastitoga tijela! Kazati sada da njoj ne paše ovakvo ili onakvo vrijeme, uvreda je zdravom razumu, jer stvar stoji stubokom obratno: druge skakačice imaju pravo na metoropatski alibi, ali Blanka, zbog opisanog razloga, nikako ne! Ona je naprosto, što se tog aspekta pripremljenosti tiče, postojano fit! Da zaključimo: nikakva patriotska zajapurenost ne može zamagliti činjenicu da Blanka ima ozbiljnih motivacijskih problema u presudnim takmičenjima svoje karijere. Svi su govorili da će na Olimpijadi biti potrebno skočiti i 209 za zlato, no Blanka nije mogla ni do prošlogodišnjih 207! Da je pobjednik Phelpsovoga tipa, money player, sportaš koji pobjeđuje sve i u svim okolnostima, naročito kad je najteže i kad treba dati sve od sebe, Blanka bi u Pekingu skočila svjetski rekord: prošle je godine dva puta skočila 207., i da je pobjednik, ta 3 cm bi odnekud izvukla! Ali, nije. I to je to. Ostatak je naša sociopatologija: naravno da Blanka ne treba biti Kostadinova i držati rekord dvadeset godina. Ali, to je sad ono protiv čega treba protestirati: nama nije dovoljno da je ovakva kakva jest, mi bi, mali i kompleksirani kakvi jesmo, htjeli da skače najmanje 220 cm, pa da nakon nje ukinu tu disciplinu! Oni koji slijepo obožavaju Blanku i ne vide o čemu se tu radi zaslužili su da im se skače po glavi - nikakve tu isprike ne pale, a najmanje kretenarije tipa: A zakaj ti nisi drugi na svijetu u bilo čemu? Čovjek ne mora skočiti preko dva metra da bi mogao pričati o skoku u vis, da i to objasnim, na kraju svog nadahnutog izlaganja. Ne mora se biti bolestan, da bi se znalo liječiti, da to još plastičnije objasnim lokalnim debilima. Moguće je biti najnormalniji gledatelj, dapače, za razliku od zajapurenih zadriglih naci-kretena koji ionako u tim skokovima vide isključivo nekakav dokaz hrvatske supremacije treba kazati da je nužno biti najnormalniji gledatelj i ljubitelj sporta, pa da bi se shvatilo kako Blanka nije tu zbog propagande hrvatstva, nego zbog sportskog izazova: može li skočiti još ta 3 cm ili ne može, pa da s 210 ode sa scene!? Možda na nekom mitingu u Pečuhu ili Brnu i može - oslobođena pritiska favorita, pritiska hic Rhodos, hic salta. Može li kad je potrebno, nažalost, pokazala je. Nemre. I tu sad više ni pokojni dr.Tuđman ne bi mogao ništa, osim da naredi medijima da objave kako je Blanka pobjedila i u Zurichu! Ako je tako lakše, neko se vrijeme možemo praviti kao da jest.
Post je objavljen 16.09.2008. u 17:39 sati.