Što sada? Rat i pokolj je završio, ostali smo u porodici svi živi. Reći ću, križni put –poslije križnog puta. Pomalo se sakupljamo, prvi se vratio Slavko, nakon njega Drago a zadnji Ivo.Život u mjestu je za nas vrlo kompliciran, ta mi smo bili na onoj drugoj strani . Nismo baš nikakav zloćin napravili . Ali , kome to dokazati. Ovdje je tvrdi komunizam , od kojeg smo eto pokušali pobjeći. Ima jedna narodna: Dok zec dokaže da nije konj odoše jaja. Drago moj , šuti i trpi. Pomalo sa Ivom idem po selu raditi, piliti drva idt .Ovdje dobijemo malo kukuruze ondje masti, pa i dobih jedan stari kaputić.I UNRA ponešto dijeli , no mi smo zadnji na redu. Nemam cipela, odem u mjesni odbor, predsjednik Franjo Blažinčić se izdere na mene : Neka ti da Pavelić
Prisilni otkup /viškova/ Bože mili, koja je to pljačka, narod šuti i trpi.Pozovu mene i Ivu da po tavanima tovarimo žito. Pomalo i sami grickamo/gladni smo/ «Ovo nam je naša borba dala» pomalo pjevušimo. U među vremenu a zaslugom profesora. Grganića bi mi priznata škola DNSŠ kao gimnazija.Ne ide to ovako zaključimo. Valja nešto poduzeti, jer za poljoprivredu nismo.1947 Sreća u nesreći/ ima Boga/U novinama je osvanuo oglas.:U glini se otvara srednja šumarska škola. Podnesemo ja i Slavko molbe, te kroz nešto dana dobijemo obavijest da smo primljeni . Glina, gdje je sad pak to?
Nastade strka,naši roditelji iako siromašni nastoje nas bar nekako opremiti. Dobismo od UNRE /Trumanovu pomoć/ iz Amerike jeftina odijelca pa i cipela. Nemam zimskog kaputa iako je Listopad, no što se tu može. Od partizanske vlasti mi kako su nam rekli «Banda»Nemožemo baš ništa očekivati. Krenemo; Čazma Ivanič Grad autobus, pa vlakom do Karlovca, a onda idemo za Glinu.
Glina, otvaraju se vrata vagona , a mi svoje papirnate koferiće , pa krenusmo prema mjestu. Gdje je šumarska škola? Upitasmo prolaznike, uputiše nas.
Pred nama osvane povelika lijepa zgrada, tu eto se nastavlja moj životni put,pomislih.
Treba se i nekom javiti da smo stigli, ima tu i još dječaka kao i odraslijih koji su prije.
Šumarski ing. Ante Duić
Ja sam direktor ove škole, reći oče nam . Nakon upoznavanja direktora valja upoznati i profesora odgajatelja , također šumarskog inženjera Franjo Petrović
Srednja šumarska škola Glina –Karlovac
1947-godina
U Glini sam ostao godinu dana, kada je škola preseljena u Karlovac, Rakovac. U Karlovcu polazim drugi razred, te nam se u školu pridružuje i moja sestra Mira.
Kako je pak ona došla vrlo je posebna priča: Po našem odlasku iz Čazme ona je ostala no nikad mira. Okomi se na nju tamošnji kako su ga zvali « Veliki diktator u malom mjestu» Komunista Marijan Frković. Hrabro ti taj Marijan pretuče moju sestricu. Požalimo se mi mojem direktoru .Odmah ju dovedite u našu školu, vi ste dobri učenici pa i ona neće biti lošija od vas.Što reći? Drug –gospodin Ante Duić je u partiji ali koja je to čovječnost za razliku od mnogih.
I tako evo nas tri u šumarstvu.
1948-49 god. Život u školi se nastavlja, pomalo zaboravljam sve nevolje, ima i tu toga ponešto.
Jednog dana evo milicije, poredaše uza zid nas nekoliko , kopaju po džepovima.Šta je sad ovo? Nailazi moj direktor Ante , pa če meni Drago jesi li pisao? Nisam druže direktore./ neko je po VC-u pisao grafite ŽAP i td/Drugi dan uhvate pisača, sekretar partije Komljenović. Htio sam da tu «bandu» izbace iz škole. Zadesi to njega.
Život se nastavlja , pomalo se bavim sportom ATLETIKA.
Trčim deset kilometara, čika Tešija je trener. Postižem za ono doba i neke sportske rezultate. Peti u Hrvatskoj. U to doba je i Slavko trčao pa i poznatiji kladivaš Krešo Račić.
Ovo pisanje moje Foto monografije pa ču se uglavnom ,baviti se više slikama:
Slavko-Rogić-Mira- Crnković Rukavina -
Vjekoslav Truhli Hafner Karlo ?
Mamula Dragomir Barac Zlatko Bajsić Vjekoslav
Markićevič Branko Matić Ivan
Truhli, Rogić—Truhli Mira-Crnkovič--Rukavina
Proslava deset godina od završetka škole Karlovac
Deset godišnjica prve generacije srednje šumarske škole Karlovac
1947 do 1950g
Lijepe uspomene na dobre prijatelje.
Učenice druge generacije srednje šumarske škole Karlovac 1948-1951 god.
Tiljak Ivanka—Mira Truhli/Meksiko/ Vrlić- Selak Sonja-?---?---
Lebar Josip Potec Branko
KARLOVAC
Rakovac Završim ja školu , šumarski tehničar.-Koje li sudbine.-Umjesto časnika domobranstva , postao sam šumar Krenuh ja i na posao. Ministarstvo Šumarstva me rasporedi u DIP Glina. Igrom slučaja, nakon dopusta čeka me premještaj u Karlovac, oblasna planska komisija. / bili smo u internatu Min.Šumarstva to su oni slali završene tehničare prema svojim potrebama/
Karlovac: Karlovcu radim neko vrijeme pa odilazim na odsluženje vojnog roka u Šibenik – Mandalina. Ne ostajem dugo, razbolim se pa opet kući, gdje se zapošljavam u šumariji G.Draganac.-
Nakon nekog vremena premjeste me na šumariju Nova Rača. Ne ostajem duže vremena pa ču onda upisati Šumarski Fakultet. Završim prvu godinu,tražim stipendiju za daljnje školovanja, za mene nema.
Idem ponovo raditi sada u šumariju. Jablanac
Ovaj put se po prvi put susrećem sa morem. Lijepo je. Jablanac je malo mjestašce ispod Velebita Ljudi su ugodni, brzo se ja i moja Verica uklopimo u tu sredinu.Pomalo radim u Šumariji, na Velebitu imamo prekrasne šume Štirovaća i Begovaća. Prođe tako godinu dana,.
Ubrzo nakon toga tražim premještaj , malo bliže . Moja sestra Mira , radila je tad u
Šumariji Okučani , pa i za mene tamo imaše mjesta
Okučani.
Radim kao tehničar. Upravitelj ing. Cirkveni, pravi gospodin Šumarija imaše nešto šume u ravnici Prašnik , te u Psunju. Nakon nekog vremena dobivamo novog upravitelja ing. Bevelakva. Ispočetka je bilo sve u redu sve dok sa njime nisam došao u sukob. Što je to bilo, poduža je priča , no kako me je proglasio «Ustašom « to dobivam momentalni otkaz.
U to vrijeme je šumsko gospodarstvo Zavidović trebalo šumarske tehničare to se i ja prijavim
Neko vrijeme radim u gospodarstvu , a potom preuzimam šumariju Olovo, kao V.D. Upravitelj.
Šumska uprava Olovo
PUTKO- Provozno sredstvo V.D. Upravitelja
Šumska uprava olovo- službenici u upravi
Marija—Rafo- njegov otac-'Drago – Marija
Na slici stara zgrada šumske uprave
Direktor gospodarstva ing. Perovič te šef šumarije. uprave Vozuća i Olova na razgledavanju terena za pošumljavanje.
Sa pošumljavanja
«Šumska idila»
ing. Perović direktor Gospodarstva Zavidović
šumarski tehničar Slavi šumarija Zavidović
Šumarski tehničar Dragan Truhli Šumarija Olovo.
Ovo je dio slika sa područja Šumarije Olovo.
Šumarija Olovo,» bogu iza leđa» Reći će narodna. Raditi se mora , ima nešto i romantično u tim krajevima: šume polja brda. Jedino provozno sredstvo koje je bilo na raspolaganju to je konjek Putko. Imaše on i svojih mana , ako ga kojim slučajem pustiš sa uzda , više ga nisi uhvatio i jahao. Vrijeme brzo prolazi, sa mnom je i moja supruga Vera, to mi daje snagu da izdržim. No, nebudne tako dugo.
Jednog dana pozovu mene u Komitet. Šefe! Ti u šumarijskom stanu imaš dvije službenice /Marije/ Daj ti njima otkaz, jer one idu u crkvu, a mi trebamo stan za svojega čovjeka. Pobunim se ja . Druže sekretaru , ja tvoj nalog neću izvršiti. Kako se ti usuđuješ naređivati. Što moje službenice idu u Crkvu, to se mene netiće.Nešto žestoko opsovah i zalupim vratima.
Nakon tog incidenta , ali vrlo brzo, evo mog direktora Perovića /srbina / Drago , što si napravio? Ispričam ja njemu, klima glavom pa će : Ja sam iz ministarstva Sarajevo dobio nalog da te odmah otpustim. Što se mora, mora, promrmljam. Ja se ovdje nisam ni rodio , pa mi je svejedno.Na to će gospodin /drug / Perović : Našao sam ti bolje mjesto , ideš u Šumariju TEŠANJ. Predam ja uredno šumariju svojem nasljedniku pa krenuh .
TEŠANJ
1958 god.
Tešanj, za razliku od Olova VELEGRAD
Život se nastavlja, sada sam u novoj sredini, no nije mi teško jer sam u dosadašnjem životnom putu puno toga promijenio . Zanimanje, posao ,mjesto življenja . Naučio Dragec, ko magarac na batine.
Ovdje su drugi ljudi sa drukčijim gledanjem na život.» Živi i pusti drugoga da živi»To su moja gledanja na svijet oko mene . Šumarija Tešanj je malo izvan centra mjesta no sve je ipak na dohvat ruke. Ašćinica? Nisam znao što je to , ali dobro se tamo jede. U šumariji imam dva konja i kočijaša Alju.Teren šumarije je podugački, od Crni Vrh na istoku do Prnjavor na zapadu.
U šumariji Tešanj ostajem oko dvije godine,. Dajem otkaz, dosta mi je ovog kraja. Našao sam drugi posao sada na pilani Dugo Selo. Tamo je direktor moj školski prijatelj Branko Potec. Ne ostajem dugo te idem u Zagreb za skladištara «Tesar»U Mjesec dana ostajem, a nakon toga prelazim u Geofiziku.-
Nakon eto desetak godina provedenih u šumarstvu , pomalo skupljam dojmove.Moja idila o ljepoti tog zanimanja se pomalo raspršiva, . Nije to više život šumara iz prijašnjih doba, lov vožnja kočijom .-Sada šumom vlada svako, a najmanje po šumarskim zakonima pisanim i nepisanim.Možda je samo mene progonila zla kob.Premalo sam gledao šumu kao ljepotu, nisam joj mogao pomoči, a i ona meni.
Post je objavljen 16.09.2008. u 14:46 sati.