Tko smo? Što smo? Otkuda smo : Gdje su nam korijeni? Ta pitanja si je postavio i na njih pokušava odgovoriti Rođen l9.VI. 1929 god. U Čazma. Sin Martina i Marije Rođene Ivanović. Osnovno školu završio je u Čazmi. Polazi gimnaziju u BJELOVARU te Domobransku nižu srednju u Kamenici i Karlovcu.» Završni ispit u Bleiburgu. Ocjena /Odličan/ Ostade živ.
Nakon toga polazi Srednju Šumarsku Školu u Karlovcu Truhli Dragan šumarski .tehničar.
« Eh moj Dragane! Živio si u nadasve burnim vremenima. Vidio svašta i ništa. Luda glava , brze noge».
Krenimo redom .-
Čazma
Budući svi moramo nekako doći na ovaj svijet , tu stvarčicu je eto nekako započeo u mjestu Čazma. Zbilo se to ljeta Gospodnjega 1929 godine Ljetni dan 19. lipnja, eto malog /kilavca / Prodre se iz sveg glasa. Jede mali Drago, puže po podu, razboli se. Bake oko njega, otvaraju prozore, da mu dušica lakše izađe , neda se Drago. To neda se Dragec , traje i danas .Kako postoji i mjesto rođenja , to je za mene kuća mojeg ujaka Dragana Ivanović u Čazmi , Pirakov kut.
Moji roditelji:
Moji dragi roditelji , uvijek če te biti u mojim mislima i srcu. Velika vam hvala, za sve dobro koje ste mi dali i učinili
«Kao ovaj svjetionik»Bili ste mi vodilja i uzor u mojem
ŽIVOTNOM PUTU
Vjenčanje mojih roditelja 1926 godine u Čazmi
Marija / Djevojačko/ Ivanović _ Martin: Rođen 1894 g. u Novoj Rači
Mjesto rođenja Cerina_ Čazma
1900 godine
Moji roditelji
Biografija iz mladosti:
Moja draga majčica
Marija Ivanović
O djevojaštvu moje majke saznao sam iz pričanja njenih prijatelja iz toga doba . Posjedujem i neke fotografije iz njezine mladosti. Podosta kasno u svojoj dvadeset šestoj godini se udala.
C E R I N A_ Čazma
Mjesto rođenja moje majke Cerina udaljeno je oko 5 kilometara od Čazme . Negdje za vrijeme «Vojne Krajine 1653 g. izgrađen je bunar
1925 God izgrađena je i kapelica
Prilikom otvorenja te Kapelice bilo je i proštenje Na kojem je i moja
majka Prva sa lijeve strane , u rukama ima «Licitarsko srce»
Moja majka u društvu svojih prijateljica. Prva sa lijeva . Slikano oko 1925 godine.
Moja majka je potekla iz siromašne seoske obitelji. Vrlo inteligentna, iako je imala samo osnovnu školu. U životu snalažljiva, i veliki borac protiv nepravde
.Borila se za svoju dječicu, i sve nas izvela na pravi put, put radinosti i poštenja.
Roditelji moje majke :
Moj djed Đuro i Bakica Roza ( djevojačko)Karašić
Živjelo su u selu Cerina pokraj Čazme.
Imali su sina Dragana, kćer Baru 1882 g. i kćer moju majku Mariju rođena. 19oo.-
Dragan brat moje majke
Moja majka je imala i sestru Baru. Nažalost je rano umrla 1912 godine , te o njoj nemam saznanja. Osim da je sahranjena u Čazmi , te da je imala jednu
Moj otac Martin
Rođen u Novoj Raći, 1894 godine . Otac Janko i majka Marija /djevojačko Đurešević/. Bila je to vrlo brojna obitelj. Po nekim podatcima četrnaestoro. Kao dječak završio je osnovnu školu, te krenuo u zanat. Nije htio učiti očev zanat limariju, nego je počeo kao pekar. Nisam siguran. Moj tata nije puno pričao o svojem djetinjstvu. Po završetku zanata krene on u frent ,tada je naime bio običaj da tako zvani kalfe idu u potragu za poslom. Priča on: Krenem ja za Ameriku. Nešto pješice, a nešto vlakom stigne do Karlovca. Tu će se zaposliti kod pekara Milkovića, negdje na Baniji. Radi ti moj otac u pekarnici , Raznosi po okolici pecivo, kruh. Marljiv je, želi nešto u
životu postići. Voli ga gazda. Tada su bili radnički nemiri. Bilo je to oko 1910 godine. U tim nemirima sudjeluje i moj otac. Započinje štrajk . Ode moj tata iz Karlovca. Zaposli se kao bolničar u duševnoj bolnici Pakrac. Nestaje tu duže. 1914.- Rat. Mobiliziraju ga u Austrougarsku
vojsku , Sisačka regimenta. Nakon obuke pošalju ga na Ruski frontu. Ratuje moj tata, i bi mu dosta toga rata. Ide se on predati Rusima. Krene jednim putom , vidi on da sa druge strane ide poveća kolona Rusa. Stade: Ja se vama predat. Njet, kažu Rusi. Mi se tebi predat. Moj otac sa Rusima krene nazad. Zarobljene Ruse preda Austrougarskoj vojsci. Za to «Junačko djelo» dobi , malu srebrenu kolajnu . Završi i taj nesretni rat. Što sada? Nakon nekog vremena raznih poslova i lutanja, odluči se on poći u žandarmeriju. Sviđa se njemu taj posao. Volio je uniformu. To je bilo oko 1923/24 g. Najprije dobi mjesto u Hrvatskoj. Bilo je to negdje u okolici Zagreba Rakov Potok. Nebudne to dugo pa ide on u Makedoniju. Naime tada je bilo pravilo da žandar Hrvat služi izvan Hrvatske. Njega tako premjeste u Makedoniju
KIČEVO
Šta je -tu je. Valja zarađivati za život. 1926.-godine se oženi. No treba postići u tom poslu nešto više .Moj otac , po prirodi dosta inteligentan , pismen. Pošalju ga u žandarsku školi , koja se tada nalazila u
Kamenici, na Dunavu. Sremska Kamenica.
Počinje moj otac svoj životni put, no sada kao žandarski narednik.- Makedonija - Srbija.- Računao se mojem ocu tada dupli radni staž, a sve zbog opasnosti posla. U Makedoniji ,Prilep
Komite- Kaćaci
. Mojem se ocu baš nesviđa rad u Makedoniji te podnese ostavku na službi. Ide on natrag u hrvatsku pa oče tamo potražiti drugi posao u istoj struci Žandarmerija.Nakon podužeg raspitivanja i molbi nemože dobiti takov posao u hrvatskoj nego se mora vratiti u Makedoniju.
Promisli moj tata . Nas dječice podosta. Nezna ništa osim žandarmerija pa mora on nazad .Provede moj tata tako radni vijek ,jedan dio 11 godina u Makedoniji , ostatak do umirovljenja u Srbiji 1939.godine
U Srbiji Boljevac tu imaše problema sa vojnim bjeguncima
1924 -1939 1943/Oružnički eštabliment
Moja brača i sestrica
Vjekoslav/Slavko/ 1927 godine u Kičevu 1.III. Makedonija
Kićevo
Ivan
19.III. 1928 godine Kičevo Makedonija
Dragan 19.VI. 1929 godine Čazmi
Marija-Mira
1930.- U Čazmi
Mira
Najbolja i najdraža- SESTRICA-
Nikola:
18.I. 1936. godine
U Prilepu
«E,moj Nikolica».-
Milorad
.Negdje godine 1931/32
Nažalost rano umire.
Braco moj,žao mi je što nismo živjeli zajedno.
«Život je tako lijep»
Brača i sestre moga tate
MOJ DJED Janko TRUCHLI
Godina rođenja 1864 KRASNO NAD KYS
SLOVAĆKA
Za moju baku po ocu nažalost imam malo podataka Potiče negdje iz okolice Virja. Po nekim saznanjima bila je vanbračno dijete. Otac Mađar, majka pak ,Đurešević. Spominje se i selo Mihovljani kao mjesto krštenja-rođenja, no nisam mogao doći do tih podataka.-
Od mnogobrojne obitelji mojeg oca, nešto oko 14 . poznavao sam tek sedmoro. Ostali su vrlo rano umirali.- Tako da ih nije niko spominjao.-
Mjesto življenja i rođenja obitelji Janka Truhli.
Nova Rača
Nova Raća
Nova Raća. Mjesto općinsko središte, dvadesetak kilometara udaljeno od Bjelovara. Povezano sa željeznicom Bjelovar- Bulinac te oko dva kilometra makadamskom cestom. Mjesto imaše i liječnika Piškorić te osnovnu školu, crkvu te šumariju. Tu je i Dobrovoljno Vatrogasno Društvo ,Financi. Nakon mnogo godina radio sam i ja u toj šumariji.
Tu su eto moji stričevi i tete, pa idemo redom:Vinko,Mato, Bernard, Jakov, Uljarević Filip.- Marija, Ana, Magda, Kata Žordić, Anka.-
Stričevi i tete:
Stric Vinko: Nisam ga upoznao , umro je dosta mlad. Iza sebe je ostavio kćer Ljubicu .Po nekim saznanjima imao je kućicu u Grabovnici pokraj Čazme . Bavio se limarijom kao i otac Janko. Obolio je od tuberkuloze.
Stric Mato rođen godine1901 g. .Vjerojatno da nije napuštao svoje rodno mjesto. Osim prvog svjetskog rata i smrti. Vrlo je tužan njegov kraj. Bio je između ostalog poštar. Raznoseći poštu, susretne ga vojna patrola 1944 g. Pregledaju poštansku torbu i nađu list nepoželjnog primaoca, uhapse ga i bez suđenja pogube negdje na puti iza Bjelovara. 1945.-godine
reći? Poznavao sam toga mojeg strica. Bio je vrlo vesele naravi. Uživao je u životu ,lovac, birtaš,. Nažalost se nije nikad skrasio, imao kuću umro je u bijedi. U Severinu. Nevjenčano je živio sa Kata Žordić
Ponešto sam doznao o njegovom životu iz pričanja druge braće a najviše od strica Jakova .Bernard je jedno vrijeme imao u Novoj Rači gostionicu, no kako je bio veseljak i pomalo pustolov, to je gostione brzo nestalo. Nije imao djece, preselio se u Severin. Žena sa kojom je nevjenčano živio brzo umire, a moj stric nastavlja živjeti sam. Jedno vrijeme je popravljao satove. Umire , ostavljen od svih.
Moj Stric JAKOB
Rođen godine_____________
Živi i radi u N. Rači ,bavi se limarijom. Jedan dio svog djetinjstva proveo sam kod mojeg strica Jakoba. O tom dijelu pisat ću kasnije.
Teta Agata rođena 1914-5 g.
Udaje se u Čazmu za Živković Đuru. Jedan dobar dio moje mladosti i življenja bio je vezan za tetu, tako da priću o tom dijelu mojeg djetinjstva, ispričat ću u nastavku mojih sjećanja, u razdoblju godine 1938/39
Teta Magda
Rođena godine_1913 g.
Teta Magda pojavljuje se povremeno više puta u mojim sjećanjima.-
Teta Marija
Rođena godine____________ Teta Marija Huk
Gotovo ništa neznam iz djetinjstva ove moje tete. Rođena je vjerojatno kao i ostali stričevi i tete u Novoj Rači. Kao vrlo siromašni u početku osim osnovne škole , bili su osuđeni da budu tuđi sluge. Prvi puta sam sreo moju tetu kada je već bila udana u za Franju Huka u Prečici u blizini Čazme. Imali su tamo malenu kućicu. Rodila se i mala curica moja draga sestrična Anđelka.
Moja teta je imala još jednu curicu Milku . Uglavnom ta obitelj se bavila poljoprivredom
Anđelka-- Milka Huk
Obitelji Huk____Švaljug
Moja sestrična Anđelka vrlo draga i pametna , udala se za Švaljug Josipa iz sela Bosiljeva. Živjeli su neko vrijeme u Čazmi, u obiteljskoj kući moje tete Agate Živković. Iz tog braka potekla je i mala Marija, koja je bila udana te imaše sina Gorana . Nakon nesretne smrti svoje majke Goran odlazi živjeti u Srbiju
Sestrična Milka se udaje za Antu Grbavca. Živi u selu Kompator. Bave se poljoprivredom te Ante radi u obližnjoj pilani u Novoselac . Imahu troje djece Šteficu ,Milicu te sina Iveka .Ivek nažalost 18.XI. 2oo4 g. umire
Teta Anka
Tetka Anka je bila udana za žandara Crnogorca Filipa Uljarevića. Živjeli su jedno vrijeme u Kapeli Batrenoj gdje je Filip bio u službi. Prvi puta susrećem moju tetu kao stariju u Novoj Raći gdje čisti zgradu općine. U istom mjestu je i njezin brat Jakov nije sama . Nakon podužeg vremena se razboli, odilazi u bolnicu Bjelovar , gdje i umire. Pokopana je na groblju Bjelovar, nažalost nezna joj se grob vjerojatno je prekopan , jer ga nitko nije održavao.
Ovo je kratki prikaz iz života mojih stričeva i strina.-
U kasnijim pisanju detaljnije ću opisati opširnije o nekima sa kojima sam bi više povezan., jer su bili vrlo značajni u mojem životu.- Zato nastavljam svoju životnu priču sa mojim rođenjem.-
Čazma
19 lipnja 1929-godine
«Rodilo se djetešce»
Dragan
Dragecova rodna kuča
Nakon mog rođenja moja me majčica ostavi kod ujaka Dragana. To ime na krštenju sam i ja dobio, . Kršten sam u Čazmanskoj crkvi , Župnik Štefanec, dok su mi kumovi bili ovdašnja obitelj Vukek. Raste mali Dragan. Negdje kada sam imao oko godinu, razboli se mali» kilavac» . Žene otvaraju prozor da tom dječaku , dušica lakše izađe . Neda se dušica iz Drageca. To neda se traje još i danas,» HVALA TI DRAGI BOŽE. «
Ujnica Roža Ujak Dragan
Čazmi 19o3.-g. Cerini 1896.-. g.
Koliko dugo ostajem sa ujakom i ujnom u svom djetinjstvu ? Neznam , prva moja sjećanja su tek iz razdoblja oko pet godina. Prvo čega se sjećam:
Moji me roditelji odvedu iz Čazme u Prilep Makedonija. Tu po prvi puta upoznajem svoju braču i sestricu.-
Moja sestrica i brača: Slikano 1934/35 u Prilepu Makedonija 1934/35
Prilep- Makedonija
1935 godina
U Prilepu je službovao moj otac na žandarmerijskoj stanici. Sjećam se stanovali smo u Carigradskoj ulici 33. Bila je to katnica sa velikim ograđenim dvorištem. Vlasnik Makedonac Krste Stankovski .Podosta toga iako sam imao tek pet godina se sjećam
iz Prilepa. Često puta smo otišli na Markovu Kulu.
Puštali smo u zrak zmajeve, u tome smo se i takmičili čiji će zmaj otići više u zrak. Jednom prilikom kada smo se vraćali u grad, čujemo neku buku, potrčimo kad ono « Cigo» vodi na lancu medvjeda. Igra medo , buće talambasi . Mi djeca trčimo za medom. Moj brat Ivo, kao najhrabriji od nas, hoće medi iščupati dlaku iz repa /radi sreće kažu. Medo se naglo okrene te šapom podere hlače mojem Ivi, mi ostali hrabro pobjegosmo. Negdje u to vrijeme moj brat Slavko pođe i u osnovnu školu.
Bio sam tada dosta snalažljivo dijete, gotovo sam uvijek naopako obuo cipelice.»Mamca ! El sam dobaj» Prilep ! Ima tamo i neki potok. Nabujao , pade neko dijete, stariji ga izvadiše van. Grickamo nekakvu Leblebiju. Sestrica Mira, ošišaju ju do kože, bila je baš zgodna. Naime dobili smo neki osip po koži pa su zato ošišali seju.
Na izletu u brdima Makedonije. Prvi put vidim hrvanje Pelivana. Tada sa mojim tatom živjela je teta Magda. Udaje se naša teta za žandara Franju Tumpa.-
Svatovi kao svatovi, iz slike je vidljivo da je u svadbi bila samo Mira.
poslije vjenčanja premjeste žandara Tumpu u obližnje mjesto PRISAD. Gdje je sad to? Jednog dana su po nas djecu došli sa konjima, neka vrsta konja , Na samarima im vise , košare. Nas poslažu u te košare pa hajde. Prisad je u planini Babuna . Osim jedne, nema kuće. Uz cestu /kaldrmu/ je Žandarska stanica. Na stanici ima jedan veliki pas vučjak , oko vrata mu željezna ogrlica, da ga vukovi ne zakolju. Ima i jedan čovjek poljar, ima ti on lovačku pušku preko ramena, i tako hoda po planini brani narod od vukova. Nismo tamo na sreću bili dugo.
U Prilepu upoznajemo još jednog čovjeka vrijednog poštovanja. Žandarski kapetan
Nikola Taras. Porijeklom iz Hrvatske, Cirkvena.
Gospodin Taras i njegova supruga su veliki prijatelji mojih roditelja.Krsni kum mojeg najmlađeg brata Nikole
Nikola Taras žandarmerijski kapetan
Ivo Taras sin /poginuo u povlačenju 1945 g. Imao je i brata Drageca.
Obitelj Taras, u mojem pisanju «Siječanja» Zaslužuje ta obitelj posebnu pažnju. Prijateljstvo te dvije obitelji započinje u Prilepu nastavlja u Bjelovaru a završava tragično za obitelj Taras 1945. Naime te godine tragično završavaju svoj život. Priču! O toj tragediji.: Godine 1945.- Nikola Taras je bio predavač na Oružničkoj školi u Bjelovaru. Ne kreće on u povlačenje, nego oče ostati kod kuče u Zagrebu. Čuje on preko radija od novopečenih vladara proglas. Trebaju se bivši vojnici NHD prijaviti, radi evidencije. Što uraditi? Ne osjeća se on baš u ničem kriv, pa oče poći .U njegovu stanu bili su troje partizana. Kažu oni mojem Nikoli:» Nemojte ići odmah, sačekajte malo. Neposluha ti Nikola savjet. Ode ti on na mjesto prijavka KANAL. Stane u podugački red. Potraje ti to dosta dugo, sin Drago donese nešto i za pojesti. Kaže on sinu: Evo četvrti sam na redu , pa ću najprije to obaviti a onda jesti.Uđe ti moj Nikola na vrata, čeka sinak Drage. Nema tate, to nema tate još uvijek traje . Ode sinak Drage kući. Za mjesec dana obitelj dobiva paketić sa robom, i to je sve što je ostalo od Nikole.
Što reći! Počivao u miru , nesretni prijatelju Nikola.
Nova Raća
1936.godina
U Prilepu neostajemo dugo, valja nam ići dalje. Vračamo se nazad. Mama i mi u Čazmu.Treba ići u školu, pa roditelji odluče da to bude u Čazmi odnosno u Hrvatskoj. Kada smo došli u Čazmu nakon nekog vremena nas djecu opet rastave .- Ja odlazim kod strica Jakova i strine Ane u Novu Raču
Nova Rača. Kako sam se do tamo vozio?_ Čazma autobus, Bjelovar_ Bulinac vlakom , dalje oko dva kilometra pješice. Bio je to makadamski put pun kamenja i prašine. Pomalo kaskam za stricem i strinom Anom. Pri ulazu u samu Raču je sajmište, tu je i gostiona strica Bernada nizak je to čovjek na glavi lovački šešir. Navratimo u gostionicu , Stric nas ponudi, ja Kraher a stric i strina vino. Idemo dalje, koliko se sjećam stric je stanovao u jednoj kući u samom centru. Kuća je bila na samom ćošku i malo u dvorištu. Preko puta a na drugoj strani ,bio je dućan Mozes
.-
Imam sedam godina u Rači polazim prvi razred osnovne škole.
Sjećam se i prvih prijatelja iz toga doba 1935/36 Tu su Matković Milan, Špoljarić, te ostali , kojih se po imenu nesjećam .Bili su tada tamo i Financi. Tada su u Novoj Rači živjeli i moji stričevi Mato i Bernard. Lijepo meni kod strica i strine
Strina Ana
kako sam je od milja zvao. Stanovali smo kasnije u Vatrogasnom domu. Dvije prostorije. soba sa velikim željeznim krevetom, na zidu visi vatrogasna truba, u kuhinji pak špenglerski stol. Pomalo smrdi na Salzgajst. Ponekad idemo u gostionicu pojedem gulaš pa na stolici blaženo zaspim. Moji pak stric i strina pomalo pijuckaju vino. Mojoj strini vino je preslabo pa dodaje nešto rakijice . Strina je porijeklom iz Rusije, naučena ona na neka jača piča , zapleše ona i Kazačok. Moj stric Jakov je po završetku Prvog svjetskog rata gdje je bio neko vrijeme zarobljenik po povratku sa sobom doveo i mladu Ruskinju . Omanja je to žena , vesele naravi. Nisu imali svoje djece pa su mene uzeli pod svoje. Čuo sam kasnije da su me željeli i službeno posvojiti no moji roditelji nisu to dozvolili.
Na slici : Vježba vatrogasnog društva. Moj stric sa trubom, a djed Janko stoji pokraj motalice za vatrogasna creva.
Jakob , Martin , Mato kao vatrogasci u Novoj Raći .
Prođe tako skoro godina dana i završim prvi razred. Jednog dana kolima iz Čazme dođu moji roditelji po mene. Strpaju me u kola pa idemo; Malo su me i prevarili da idem sa njima samo malo, oduži se to, skočim iz kola pa nazad mojoj striki.No nije mi suđeno , moram Ići. Dovezu mene natrag u Čazmu , tamo nađem braću pa idemo zajedno u Boljevac Srbija.
Boljevac
U Boljevac je moj tata premješten nakon jedanaest godina službovanja u Makedoniji . Gdje je sad taj Boiljevac? Radoznali smo mi . No nema odgovora, samo da je to u Srbiji, i da se vozimo vlakom dosta dugo vremena.
BOLJEVAC /Srbija/1937 godina
Boljevac -Danas
U Čazmu je po nas došla moja majčica, dok nas je otac čekao negdje u Beogradu. Čazma_ Ivanić Grad .Kako smo tu došli? Dali kolima ili pak autobusom neznam. Tada je u Čazmi imao autobus gospodin Zgrebac. Vozio je na relaciji Čazma-Ivanić Grad - Zagreb. Sjednemo mi u Ivaniću na vlak pa putuj .- Vlak pomalo klopaka, mi pak nosiće priljubili uz prozore. Prolaze polja šume, željezničke stanice. Naša majčica čita imena, tih stanica. Ja pak još neznam tako brzo čitati, pa radije gledam. Dječica ogladne, mamica izvadi korpu/zimbil/ Ima tu svega i svašta, dječica napunila trbuške , pa pomalo dremlju. Beograd! Kondukter otvori vrata. Moj tata nas čeka pa nas vodi u grad. Ima tamo jedan veliki dućan Mitić. Kupuju nama dječici svašta. Kupi tada moj tata i sliku.
Slika /Kopija / Ulje na platnu Rafaila DE Sanzia
Dosta velika je to slika.- No već dugi niz godina ta slika je kao neki čuvar moje obitelji.
Danas nakon toliko godina još uvijek krasi moj stan. Nastavljamo putovanje. Krajolik je gotovo isti samo imena stanica pišu se na nekim drugim slovima. To je ćirilica, kažu nam. Dolazimo na neku stanicu, staje malo duže vlak. Prodaje se nekakva , kako kažu « Babe Dike « gibanica. Kupi naš tata pojedosmo , pa krećemo dalje.
BOLJEVAC.
Izlazimo iz vlaka, u blizini stanice posjećujemo tatinog prijatelja KOKOTOVIČ DANILA. Žandar narednik vodnik. Po činu stariji od tate no po nekom rasporedu u žandarmeriji pripada Zajčaru, dok je moj tata iako narednik komandir stanice. Dobri su to ljudi, pogoste nas sa «Slatkim». To je neka vrsta đema od voća jagoda ili šljiva. Ovdje je to i neka tradicionalna dobrodošlica. Samo mjesto Boljevac je nešto dalje od stanice. Idemo dalje . Stanemo pred jednu kuću, tu će biti naš dom.
Omanja je to kuća, ima dvije sobe i kuhinju. Ima tu i vrt/bašča/ koji završava na rječici. U vodi ima i ribica, nije duboka svega do koljena pa nema za nas opasnosti. Neznamo plivati, ali naučiti moramo. Odemo ponekad i na Crni Timok , to je nešto veća rijeka. Majka je dobar plivač, pa nas ući plivati.Jednom prilikom je majka zaronila pod vodu , nije je bilo dugo te smo se uplašili, izroni ona a mi sretni.- Polazimo u školu. Naši novi prijatelji nekako drukčije govore . Ja hlače a oni pantalone, malo se smijemo oko toga, ali se brzo privikavamo. Učitelj nam je Nikola Genčić . Dobar je to omanji čovjek. Moji novi prijatelji idu na vjeronauk, pa će meni reći prota: Mali, ja znam da si ti katolik, ali dođi i na naš vjeronauk. Upoznaj i našu vjeru. Crkva te neće ništa loše naučiti. No pitaj svoje roditelje. Zašto nebi išao, kažu mi moji roditelji. Moji roditelji su vrlo tolerantni i pametni . Pođem ti ja na» Pravoslavni vjeronauk.» Pa i u crkvu idem a jednom godišnje i mi katolici imamo misu. U nekoj katoličkoj kući stariji slažu oltar , i na njemu obavezno tata donosi sliku. Naročito sam volio ići u crkvu kada su bili svatovi :Kume! Izgori ti kesa. Kum u đep pa baci među nas sitniša. Bože mili koje je to valjanje po prašini.
Bile su tu i neke proslave. Đurđev Dan: Veselica i Krsna slava kod našeg poznanika i prijatelja željezničara Luke. Okite nas zelenim grančicama, a na stolu , nema da nema. Moj otac je u ovoj sredini cijenjen i poštovan pa ga rado pozivaju na takove obiteljske svečanosti . Sakupilo se nas podosta , što starijih a i nas djece.Tu je obitelj Kokotovič i obitelj Luke/ Zaboravio prezime/ Te moja obitelj.
Proslava» Đurđev DAN» Krsna slava željeznićara Luke
Mog najmlađeg brata sam po prvi puta vidio ovdje u Boljevcu, iako je on rođen u Prilepu
1936 godine i stalno je bio sa roditeljima. Mi smo pak ostali lutali od tetke do strica i ujaka. Takova su bila vremena.
Nikola sa svojom sestricom Mirom Slikano u Boljevcu 1937 g.
Nakon podosta godina ispričat će mi moj Nikolica. Sjećam se kao kroz maglu da me je tada u Boljevcu neko od vas starijih nagovorio da uzmem tatin sat pa da na rijeci udaram po njemu kamenom.
prijateljice i naše susjede Mice prijateljice iz ulice Boljevac
Jednom prilikom došla nam je u posjete u Boljevac moja draga ujnica Rožna Ivanovič. Njoj u čast, priređena je veselica kod našeg prijatelja Kokotovića.
- .
Sjećam se da su tada iz Beograda donijeli jednog velikog soma. Bilo je tu pjesme i veselja moj tata je svirao bugariju , a Kokotovič bisernicu .
U Boljevcu je tada moj otac imao i drugih dobrih prijatelja. Mesar Zaharije , te trgovac Jolič. Tu je i poštar Đorde.-
Kuća i obitelj poštara Đoke Stojadinović u selu Boljevac
Mnogo godina poslije posjetismo ja i moja majka Boljevac. Tu je i srdačan posjet poštaru
.
Moj tata u ono vrijeme imao je plaču oko 1500 dinara,te dodatak na ženu 500 dinara , na svako dijete 1oo d. na prvo, a ostali po 5o d. više . Tako da je imao na nas petero djece1000 dinara. imao na dan oko 75 dinara ukupno oko 275o . din. Radnik je tada radio za 10 dinara dnevno. Što se pak moglo kupiti : Špek 12 d. Govedina 10 d. Svinjetina 8 din.. mogla se kupiti krava 16oo dinara. Mogli smo tada za tatinu plaču vrlo lijepo živjeti.
No idemo dalje. Završava školska godina , ja završavam drugi razred .- Ponovo napuštamo mjesto našeg prebivališta Boljevac. Kuda nas pak sada vodi naša sudba? Naše novo prebivalište je ponovo Čazma.-
ČAZMA
Godine 1938.-
Umjetnička slika Autor D.T.
Čazma. Sada sam ponovo kod mojeg ujaka Ivanovič Dragana i moja draga ujna Rože . Tu je drvena kuća malo podalje od centra Čazme,te malo iznad ceste koja vodi za selo Grabovnica. Cuco puciga tamo na bregu, rugaju se dječaci,koji idu iz škole, mi pak kamenje i udri.- Tu je i Luka Uđinov mali čovječuljak , Tu je i naša bakica Roza, od milja ju nazivamo Taranjkaća , ždrokljača omanja je to bakica, voli nas! A mi djeca, neznamo to izvračati.
, . Dječica ponovo na okupu, zadirkivanja i dječje svađe su ponovo prisutne. Mene zovu Kilavac , Slavka _,Lukca , Ivu_ Šprljo ćoro, Miru_ Sanda.- Veselo društvo nema šta. Sve to mora trpjeti moj dragi ujak i ujnica. Dobri su to ljudi , ujnica druga mama , Uvijek smo čisti i dobro uhranjeni. Ja pomalo boležljiv , ujnica me vodi doktoru Perinu, imao sam problema sa plućima tako da sam već u Boljevcu dobio nekakve Kalcij injekcije. Živimo u kući mojeg ujaka Dragana, tu je kuću on kupio u selu Dabci, a kako je bila izgrađena od drveta to ju je preselio u Čazmu. Neko vrijeme živimo u toj kući no onda ju ujak prodaje za75.000 din, te kupuje zemlju i ponovo gradi kuću u selu Grabovnica.-
Grabovnica: Selo pokraj Čazme udaljeno oko dva kilometra Sa mojim dragim ujakom i ujnom polazimo i mi djeca. Još i danas se pitam , zašto nas djecu ,primaju i o nama se brinu, moja draga ujnica i ujak .- Vjerujem da su naši roditelji pomagali , no kako?vjerojatno novćano.-
Što reći!? Teško je naći rijeći za pokazanu dobrotu tih daragih ljudi.- Mislim da je moj boravak kod ujaka i ujnice bio nešto najljepše što sam preživio u mojem djetinjstvu.- Pokušat ču nešto detaljnije opisati , tu moju dragu obitelj.
OBITELJ DRAGANA I ROZALIJE/Rože/IVANOVIĆ
Ujak i Ujnica godine 1935/6.-
Obitelj Ivanovič1932-33 g.
Ujak Dragan i ujnica Rožna, potječu iz seljačko radničke obitelji. Ujak Dragan radi u obližnjoj ciglani Čazma te ima i malo zemljice. Moja ujnica je pak domaćica, radi na zemlji. Draga i mila je ta osoba. Ima razumijevanja za sve. Od svih nas koji smo bili tada kod nje, ja sam joj bio poseban ljubimac. Volio sam jesti kobasice, krvavice. Jednog dana kad ostalih nije bilo ispeče mi ona kobasićku. Vidimo dolaze ostali, pa i njen vlastiti sin» Veliki « Ivo. Mene moja ujnica brže pod krevet. Pojedem kobasu, ali zaboravim protvanj. Ostali pronađu protvanj, pa protest. Za kilavca ima a za nas ne. Bio sam boležljivo i slabašno dijete pa su me zvali «Kilavac»
Idem tada u treći razred škole .
Učiteljica gospođa Kramarić Danica. Na vjeronauk je tada dolazio župnik PRAHIR IVAN. Volio sam svoju ujnicu, bila mi je poput majke. Znao sam joj sjesti na krilo, pa prstićima dragati uho.Bili su to prekrasni dani. Ujak pak dobar čovjek gotovo nepismen, ali dobar i vrijedan radnik.
.Ujak je tada radio na ciglani u Čazmi. Vlasnik Hagljan . Moja dužnost je bila da mu ponekad odnesem ručak. Rado sam to činio, iako je bilo dosta daleko i kroz šumu. Ciglana. Za mene dječaka zanimljivo. Vreva radnika buka strojeva. Ujak je gaterist na pilani ,ciglana je tada imala i mlin.Dolazi mlinar Kantolić iz Čazme sav bijel od brašna . Moj ujak i on su dobri prijatelji. Zajedno ručaju i šale se ,na račun svog izgleda: Ujak onako crn još crnji od ulja a Kantolič pak posjedio od brašna.
Dragan i Roža imali su sina Ivana, vrlo burne prošlosti. Bio mi je jako drag. Rođen u Čazmi 1923.- g. Velikog Ivu pamtim negdje od 1938 .-g. kao petnaest godišnjaka. Zvali smo ga veliki Ivo za razliko od mojeg brata» Malog» Ivu.Vrlo rano počinje raditi na ciglani, te sam i njemu znao nositi jelo.Prihvatio je nas ostale k kao da smo mu brača.Bio je vesele naravi , znao je sa svojim prijateljima pjevati po selu, tako zvani bećari .Imao je i bicikl, te sa njime žonglirati po putu.
Osnovna škola 1930 g. Pohađao Ivan Ivanovič
Dragi moj Ivane , nemam riječi kojom bi iskazao svoju radost što sam te poznavao.
Počivao u miru.-
Ujnica Rozalija i sekica Marija rođena Novak
Što reći?
Draga moja ujnice i ujače, hvala za sve dobro, što ste mi dali .- bili ste mi drugi roditelji.
«Počivali u miru.»
Obitelj Konstanšek
U mojim sjećanjima još jedna obitelj zaslužuje pažnju. A to je obitelj moje drage sekice Marije Konstanšek . Prauhart
Moja sestrična Marija, ujnica Roža i Martin Konstanšek
Martin Marija
Tiskara Konstanšek u Frankopanskoj ulici u Zagrebu. Godine 1943 .- sam često dolazio u tu tiskaru. Čuo sam i priču o bratiću Josipu. Negdje prije rata, Martin nije htio u svojoj štampariji tiskati Josipove letke. Josip se tada naljutio, te je kada je došao na vlast, odbio da vidi bratića Martina. « ? « Vrlo zanimljiva je to priča. No nije ovo mjesto i vrijeme, da se ispriča. U kasnijim događajima iz moje životne priče pisat ću naknadno , a odnose se na događaje 1945.- godine
Moja sestrična Marija je bila vrlo gostoljubljima , voljela je moju obitelj svoju tetu a moju majku. Moj brat Slavko , kada je bio u školi u Zagrebu često ju je posjećivao.
Moj brat Slavko i bratič Ivan u stanu Seke Konstanšek
Moj brat Slavko pitomac zastavničke škole Zagreb i Ivanović Ivan 44.-g.
Slikano u stanu moje sestrične Marije Konstanšek u Kuhačevoj ulici
Bratići
Martin K. Josip Broz
1945 g. Moj otac dolazi iz Bjelovara kod šogora Konstanšeka, koji će reći mojem tati : Odi odmah po Slavka i Dragu, da se u ova burna vremena sklone kod mene. Moj otac ode pred vojarnu u Ilici 242 njegovi sinovi otišli.-/veliko ti hvala šogore na pokušaju da nas spasiš od zla, koje se nadvilo nad nas i moju domovinu/
Kasnijih godina moja sekica se rastaje od Konstanšek Martina i ponovno udaje za Prauhart Stjepana . Iz toga braka se rodi moja draga Vesnica.-
Obitelj moje sestrične PRAUHART
Prauhart Stjepan
Prauhart: Stjepan Vesna Marija /Seka/
Antonio Dešković Vesna Prauhart- Dešković
Godina 1938/39
Nastavljam dakle svoje osnovno školovanje, jedan dio u Čazmi a drugi u Grabovnici. To je bilo oko godine 1938/39. te godine u Grabovnici su išli u isti razred Šimek Drago, Brckovič Marijan.,Radotič ,Crnćec i još mnogi drugi, čijih imena se ne sjećam/Godine/? Prvi susjedi su nam , tada bili obitelj Krznarič Lovro i Agneza . Imali su i kćer Danicu i Macu. Bila je to jako dobra obitelj, dječjoj igri nikad kraja. Sjećam se , jednog dana se u šumi nešto dimilo. Ja trk da vidim ,kad ono gori u šumi kućica susjeda Notizberka, vatru gasi jedan vatrogasac iz Čazme . Prođe i taj događaj, nastavljam po starom. Jednog dana ujak i ujnica odu na sajam, ja pak pronađem duhan. Zapalim ti ja lulu i pušim, pozli meni , povraćam debelo. Od tada nisam nikada pušio.
Prođu tako i ti dani pa opet selidba. Kuda? Idemo u Čazmu, kod tete Agate/Jalže/ i teteca Đure Živković
Bili su to dobri i dragi ljudi. Agata ,sestra moga tate , prihvate nas u svoju kuću. Bila je to kuća od tri sobe i kuhinja, a odmah u produžetku i štala. Naprijed je bio ganjak i ispod prve sobe podrum. Kuha nam naša teta , žgance. Nas puno , masti malo. Zapeče ti teta luka na masti, pa da bi bilo više nadoda malo vode. Šmrčki, kaže neko. Nećemo jesti. Nas teta za kaznu u podrum. Pusti nas teta, pojedosmo žgance .
Čazma 1939/4o
Moj otac konačno u mirovini. Dolazi živjeti u Čazmu. Obitelj sva na okupu.
Polazim u četvrti razred osnovne škole. Tada su u Čazmi
bile dvije zgrade škole. Jedna pokraj crkve a druga iza Farofa /crkveni ured/
ja sam išao u početku kod učiteljice gospođe Šarič Anke.
Jednog dana skupimo se nas nekoliko, pa idemo na crkveni toranj. Ima tamo svašta, a ponajviše golubova. Vide nas tamo kćeri mesara Tudića. Pozovu ti one velečasnog Prahira. Čeka ti on nas pred vratima, pa će nam , sa svojom posvećenom rukom , kako je znao reći, opaliti pljusku. I tako teku dani.
Sa roditeljima živimo u novosagrađenoj kući . Moji roditelji su iz bivše staje sagradili naš novi dom. Moj otac kupuje zemljicu , kravicu Malenku i konje Cvjetka i Šargu. Nije baš vičan poljoprivredi, ali je ponosan na konje . Kad sjedne na kola , nitko mu ravan nije. No kod kopanja kukuruze, baš mu ne ide.Kopamo i mi djeca, ispod oka gledamo kad će tati dojaditi, posvadi se on sa mamom pa ode. U blizini rijeka Česma vrućina ,završimo kopanje reda pa buć u vodu . Polako prolaze dani, ja i Slavko idemo sa konjima na pašu u kidre . Jure konjići, mi pak sretni ,igramo se Indijanaca. Moj pak brat Ivo čuva kravicu Malenku i usput od blata gradi kućice. Pase Malenka, Ivo sagradio kučicu , pa oče on zavezati Malenki za rep kišobran. Uplaši se Malenka , pa u trk, do kuče. Ivša za njom ,ali nemože stiči. Bio je veliki fakin taj moj brat.-
Godina 1941.-
Koliko god je 1940.-godina bila posve mirna i jednolična to se za 1941 godinu nemože reći. U početku brat Slavko ide u gimnaziju Bjelovar. Ja pak nastavljam produžnu /Opetovnici/ školu. U to vrijeme učenici sa završenim četvrtim razredom ukoliko nisu išli dalje u veće škole išli su u OPETOVNICU.Moji roditelji u početku nisu znali što dalje , to sam eto išao i taj razred. Vrijeme leti, ja se naučio životu sa roditeljima. Osim učenja nisam imao drugih zaduženja. Govorka se o RATU no daleko je to od nas. Bilo je to u mjesecu travnju, čujemo preko radija, proglašena:
NEZAVISNA HRVATSKA DRŽAVA
«LJEPA NAŠA DOMOVINO - OJ JUNAĆKA ZEMLJO MILA «
Stare slave djedovina-Da bi vazda sretna bila.
Malen sam i nerazumijem se baš puno u tim političkim zbivanjima. Moj otac pomalo zabrinut .Služio ti on neku drugu državu/Jugoslaviju/ Šta će sada biti?Što će biti sa njegovom penzijom . Dječice dosta, poljoprivreda baš ne ide. No moji roditelji su bili uvijek optimisti. Zabrinuti da ,ali uplašeni ne.
Proglašenje
NEZAVISNE HRVATSKE DRŽAVE
Domobranski pukovnik Slavko Kvaternik.
Mještani Čazme pomalo uzbuđeni .- Postavljaju si svakakva pitanja. Seoski su to ljudi. Jedno od najvažnijih pitanja : Tko preuzima vlast? Seljačka Stranka , kao hrvatska najjača stranka. Misle ljudi. No nebudne tako.
Nekoliko dana kasnije doznajemo, tko će biti na ćelu Hrvatske Države.
Bit će to :
Dr. Ante Pavelić.-
Tko je sad pak to? U mojem okruženju mjesta Čazma, stanovništvo je
opredeljeno za Hrvatsku Seljačku Stranku. Sada se pak pojavljuje, Dr. Ante Pavelić. Gotovo nepoznat političar. Moju obitelj ta zbivanja, osim što će biti sa tatinom mirovinom , ne zanimaju .DOBI TATA MIROVINU.- Nije osobito velika no nešto od poljoprivrede pa se nekako živi.- Kako i zašto je tata tada dobio mirovinu? Vrlo brzo po osnutku «Nezavisne Države Hrvatske « Doneseni novi zakoni:
Da bi tata dobio mirovinu , morao je pristupiti : Rezervnom establišmentu oružništva .
-
Promijenio se i novac.- Sada su KUNE i Banice.-
Dok se sitniji novac zvao «Banice»
No vrijeme ide dalje .Završavam osnovnu školu i opetovnicu .
Dani prolaze .Vrača se i brat Slavko iz gimnazije Bjelovar.Nažalost, ima popravak iz francuskog jezika , zašto pak to? U gimnaziji u Bjelovaru bio profesor francuskog jezika no vjerojatno po porjeklu Srbin. Vjerojatno je doznao da je Slavko bio u gimnaziji u Boljevcu, te je u razredu za mojeg brata Slavka rekao: «Evo našeg srpčeta» Ja nisam srpče! pobuni se Slavko. Zapamti to profesor , te iz francuskog jezika dade negativnu ocjenu, koju ni na popravnom ispitu nepopravi, te je taj razred morao ponavljati.
Dolazak njemačke vojske
.- U Čazmu 194o/41 go.?
Jednog dana moji roditelji i dječica rade nešto u polju .Odjednom spazimo jednu poveću grupu ljudi na biciklima Nijemci ! Potiho reće moj tata pakuj motike pa kući. Dođemo mi kući, otac nam neda iz kuće. Pred kućom gomila vojske, tenkovi , kamion,topovi, nema tome kraja .Valja to vidjeti, mislimo mi. Drugi dan popusti moj tata, pusti nas van. Nije se naime ništa loše dogodilo, nema pucnjave, nama djeci vojnici daju čukoladice i bombone. Dječica među njima i ja , gledam i čudim se jer još takvo nešto nisam vidio.Prođe nešto vremena , odoše vojnici. Nastavljamo sa svakodnevnicom tu i tamo ipak se nešto događa. Osnivaju se nekakva društva, organizira se i « Ustaški junak». Što je sad pak to. Dali mi nekakvu uniformu i kapu, no nebude to zadugo. Po nekima ja nisam Hrvat,» Slovak/ nema meni mjesta u « junaku». Događaju se i neke čudne stvari. Odvode Židove. U Čazmi ima nekoliko židovskih obitelji.Trgovci , gostioničari advokati Dobri su to ljudi. Najviše sam poznavao Milana i Bracu Štraus te njihove kčeri Miru i Rutu.-,Iimaju oni nekakvu trgovinu. Jednom je moj otac kupio cipele, prva kišica, raspale se. Trgovac Milan dade mojem ocu
druge cipele. /vjerojatno je moj otac dobio cipele koje su se tada upotrebljavale za sprovod/
Trgovina Polanščak
Poznavao sam u to doba trgovca Polanščaka. Imao je dva sina Ivicu i Bracu.-
Čuo sam da je kasnije bio po partizanima uhapšen i ubijen.-
Trgovina Štraus
Ova fotografija naslikana je povodom rođendana «poglavnika» 1943.- Na slici se nalazi Ruta Štraus.- Djevojćica židovskog porijekla. U Čazmi je tih dana započeo progon Židova. Što se to dešavalo tih dana, zašto su ljudi proganjani nije mi tada bilo jasno.-
Poslovica kaže:»Čovjek je čovjeku Vuk»
Život se nastavlja. Moji roditelji planiraju budućnost svoje djećice, nismo mi baš za poljoprivredu, pa valja nešto drugo poduzeti. Slavko več ide u gimnaziju Bjelovar. Ja završio četvrti razred i opetovnicu Ivo hoče u zanat .-Odluka je selimo svi u Bjelovar.-
Čazma Pirakov Kut 1904 godine.-
1224-2004 g.
Nešto iz povijesti mojeg rodnog mjesta ČAZMA
Po nekim dokumentima daleke 1224 g. Sagrađena je crkva. Crkva je tada imala samo jedan toranj, dok je kasnije , kad je u Čazmi nastao Kaptol građen je i drugi
.
Crkve
193o-1946.-godine
Škole u Čazmi
Osnovna škola 1930
škola 1930.-
/Godina 1939/40?
-1935/6?
1936/7 ?
Osnovna škola Čazma Ućiteljica Šarić Anka Godina 1938/39 ?
Osnovna škola Čazma Ućiteljica Šarič Anka Velećasni Prahir i kapelan? Na slici Vera Alić 1940 krizma
Osnovna škola Čazma Godine 1946.- II razred Učiteljica Huzjak ućenici Truhli Nikola četvrti sa desna u 2 redu.-
Gimnazija u Čazmi 1946 g. Zdelar,Ljubić Šumak,/, Horak
Vatrogasci oko godine 1930.-
iz1925.-
Umjetničke slike
Autor: Dragan Truhli
Slikarstvom sam se počeo amaterski baviti negdje 1987.- sa željom da oslikam povjesne događaje iz «Burnih vremena» mojeg života.. Nisam imao nikakovu slikarsku izobrazbu osim u redovitom školovanju.Slike su onakve kakove jesu.
Slike iz prošlosti Čazme, koja se spominje već iz 1224.godine
U Čazmi je po povijesnoj predaji bio sahranjen kralj Koloman.
1550 godina Čazma se spominje i kao turski sanđak, neka vrsta administarskog središte Turske vladavine.
Prema povjesnim saznanjima rekonstruirao Autor
«Garić Grad»
Utvrda «Gumnik» Bosiljevo
Požar u Čazmu negdje 1886 g.
«Stare štale» Žužić-Alić
Stara osnovna škola
Stari Vatrogasni dom 1940
.- Pleterec
Čazma iz prošlosti
Most na rijeci Česmi
.
+
+
Post je objavljen 16.09.2008. u 14:39 sati.