U Boljevac je moj tata premješten nakon jedanaest godina službovanja u Makedoniji . Gdje je sad taj Boiljevac? Radoznali smo mi . No nema odgovora, samo da je to u Srbiji, i da se vozimo vlakom dosta dugo vremena.
BOLJEVAC /Srbija/1937 godina
Boljevac -Danas
U Čazmu je po nas došla moja majčica, dok nas je otac čekao negdje u Beogradu. Čazma_ Ivanić Grad .Kako smo tu došli? Dali kolima ili pak autobusom neznam. Tada je u Čazmi imao autobus gospodin Zgrebac. Vozio je na relaciji Čazma-Ivanić Grad - Zagreb. Sjednemo mi u Ivaniću na vlak pa putuj .- Vlak pomalo klopaka, mi pak nosiće priljubili uz prozore. Prolaze polja šume, željezničke stanice. Naša majčica čita imena, tih stanica. Ja pak još neznam tako brzo čitati, pa radije gledam. Dječica ogladne, mamica izvadi korpu/zimbil/ Ima tu svega i svašta, dječica napunila trbuške , pa pomalo dremlju. Beograd! Kondukter otvori vrata. Moj tata nas čeka pa nas vodi u grad. Ima tamo jedan veliki dućan Mitić. Kupuju nama dječici svašta. Kupi tada moj tata i sliku.
Slika /Kopija / Ulje na platnu Rafaila DE Sanzia
Dosta velika je to slika.- No već dugi niz godina ta slika je kao neki čuvar moje obitelji.
Danas nakon toliko godina još uvijek krasi moj stan. Nastavljamo putovanje. Krajolik je gotovo isti samo imena stanica pišu se na nekim drugim slovima. To je ćirilica, kažu nam. Dolazimo na neku stanicu, staje malo duže vlak. Prodaje se nekakva , kako kažu « Babe Dike « gibanica. Kupi naš tata pojedosmo , pa krećemo dalje.
BOLJEVAC.
Izlazimo iz vlaka, u blizini stanice posjećujemo tatinog prijatelja KOKOTOVIČ DANILA. Žandar narednik vodnik. Po činu stariji od tate no po nekom rasporedu u žandarmeriji pripada Zajčaru, dok je moj tata iako narednik komandir stanice. Dobri su to ljudi, pogoste nas sa «Slatkim». To je neka vrsta đema od voća jagoda ili šljiva. Ovdje je to i neka tradicionalna dobrodošlica. Samo mjesto Boljevac je nešto dalje od stanice. Idemo dalje . Stanemo pred jednu kuću, tu će biti naš dom.
Omanja je to kuća, ima dvije sobe i kuhinju. Ima tu i vrt/bašča/ koji završava na rječici. U vodi ima i ribica, nije duboka svega do koljena pa nema za nas opasnosti. Neznamo plivati, ali naučiti moramo. Odemo ponekad i na Crni Timok , to je nešto veća rijeka. Majka je dobar plivač, pa nas ući plivati.Jednom prilikom je majka zaronila pod vodu , nije je bilo dugo te smo se uplašili, izroni ona a mi sretni.- Polazimo u školu. Naši novi prijatelji nekako drukčije govore . Ja hlače a oni pantalone, malo se smijemo oko toga, ali se brzo privikavamo. Učitelj nam je Nikola Genčić . Dobar je to omanji čovjek. Moji novi prijatelji idu na vjeronauk, pa će meni reći prota: Mali, ja znam da si ti katolik, ali dođi i na naš vjeronauk. Upoznaj i našu vjeru. Crkva te neće ništa loše naučiti. No pitaj svoje roditelje. Zašto nebi išao, kažu mi moji roditelji. Moji roditelji su vrlo tolerantni i pametni . Pođem ti ja na» Pravoslavni vjeronauk.» Pa i u crkvu idem a jednom godišnje i mi katolici imamo misu. U nekoj katoličkoj kući stariji slažu oltar , i na njemu obavezno tata donosi sliku. Naročito sam volio ići u crkvu kada su bili svatovi :Kume! Izgori ti kesa. Kum u đep pa baci među nas sitniša. Bože mili koje je to valjanje po prašini.
Bile su tu i neke proslave. Đurđev Dan: Veselica i Krsna slava kod našeg poznanika i prijatelja željezničara Luke. Okite nas zelenim grančicama, a na stolu , nema da nema. Moj otac je u ovoj sredini cijenjen i poštovan pa ga rado pozivaju na takove obiteljske svečanosti . Sakupilo se nas podosta , što starijih a i nas djece.Tu je obitelj Kokotovič i obitelj Luke/ Zaboravio prezime/ Te moja obitelj.
Proslava» Đurđev DAN» Krsna slava željeznićara Luke
Mog najmlađeg brata sam po prvi puta vidio ovdje u Boljevcu, iako je on rođen u Prilepu
1936 godine i stalno je bio sa roditeljima. Mi smo pak ostali lutali od tetke do strica i ujaka. Takova su bila vremena.
Nikola sa svojom sestricom Mirom Slikano u Boljevcu 1937 g.
Nakon podosta godina ispričat će mi moj Nikolica. Sjećam se kao kroz maglu da me je tada u Boljevcu neko od vas starijih nagovorio da uzmem tatin sat pa da na rijeci udaram po njemu kamenom.
prijateljice i naše susjede Mice prijateljice iz ulice Boljevac
Jednom prilikom došla nam je u posjete u Boljevac moja draga ujnica Rožna Ivanovič. Njoj u čast, priređena je veselica kod našeg prijatelja Kokotovića.
- .
Sjećam se da su tada iz Beograda donijeli jednog velikog soma. Bilo je tu pjesme i veselja moj tata je svirao bugariju , a Kokotovič bisernicu .
U Boljevcu je tada moj otac imao i drugih dobrih prijatelja. Mesar Zaharije , te trgovac Jolič. Tu je i poštar Đorde.-
Kuća i obitelj poštara Đoke Stojadinović u selu Boljevac
Mnogo godina poslije posjetismo ja i moja majka Boljevac. Tu je i srdačan posjet poštaru
.
Moj tata u ono vrijeme imao je plaču oko 1500 dinara,te dodatak na ženu 500 dinara , na svako dijete 1oo d. na prvo, a ostali po 5o d. više . Tako da je imao na nas petero djece1000 dinara. imao na dan oko 75 dinara ukupno oko 275o . din. Radnik je tada radio za 10 dinara dnevno. Što se pak moglo kupiti : Špek 12 d. Govedina 10 d. Svinjetina 8 din.. mogla se kupiti krava 16oo dinara. Mogli smo tada za tatinu plaču vrlo lijepo živjeti.
No idemo dalje. Završava školska godina , ja završavam drugi razred .- Ponovo napuštamo mjesto našeg prebivališta Boljevac. Kuda nas pak sada vodi naša sudba? Naše novo prebivalište je ponovo Čazma.-
Post je objavljen 16.09.2008. u 14:04 sati.