Danas mi je e-mailom stiglo slijedeće:
"Nedavno je umrla 98 godišnja gospođa imenom Irena Sendler.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata dobila je dozvolu za rad u Varšavskom getu kao vodoinstalater/stručnjak za odvode. Iza svega je imala jedan skriveni motiv ...
Budući je bila Njemica, znala je što nacisti planiraju sa Židovima.
Irena je na dnu svoje torbe za alat koju je nosila, kradomice iznosila malu djecu, a također je
otraga u svom automobilu imala vreću od grubog platna za veću djecu. Također je imala psa
koji je bio izvježban da laje kada bi je njemački vojnici puštali unutra i van iz geta. Vojnici, naravno, nisu ništa htjeli psu, a njegovo je lajanje pokrivalo plač djece. Za vrijeme dok je tamo radila i na način na koji je radila, uspjela je izvuči 2500 djece. Ipak su ju uhvatili te su joj slomili obje ruke i noge i žestoko su ju pretukli. Irena je sačuvala zapis s imenima sve djece koju je prokrijumčarila van, držeći ga u staklenom peharu ispod drveta u svom dvorištu koje je kasnije izgorjelo.
Nakon rata pokušala je pronaći bilo koje od roditelja koji su možebit preživjeli i ujediniti obitelj. Većina je, naravno, bila ugušena plinom.
Ona djeca kojima je pomogla bila su smještena u obiteljima ili su posvojena.
Prošle godine, Irena je nominirana za Nobelovu nagradu...
Izgubila ju je.
Pobjedio je Al Gore, načinivši film o globalnom zatopljenju."
Post je objavljen 16.09.2008. u 12:37 sati.