Sada o onome što ste mi pisali. Dobro je čovjeku ne dotaći ženu. Ipak, zbog bludnosti,
neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža. Muž neka vrši dužnost prema ženi,
a tako i žena prema mužu. Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije
gospodar svoga tijela, nego žena. Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru,
povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog
vaše neizdržljivosti. Ali to velim kao dopuštenje, ne kao zapovijed. A htio bih da svi ljudi
budu kao i ja; ali svatko ima svoj dar od Boga, ovaj ovako, onaj onako.
Neoženjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja. Ako li se ne
mogu uzdržati, neka se žene, udaju. Jer bolje je ženiti se negoli izgarati.
A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne
rastavlja - ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri - i muž neka
ne otpušta žene.
Za vas koji me ne znate, u sretnoj i blagoslovljenoj vezi sam već skoro četiri godine i jedini pravi razlog zašto ne obavimo vjenčanje je novac. Oboje smo studenti, a nemamo dovoljno imućne roditelje da nam isfinanciraju stan i svadbu. Zaruke nema smisla objavljivati ako svadba nije na vidiku. Inače, moja ljepša polovica se zove Ivona i dulje smo skupa nego što ja znam Boga.
Ove teme se dotičem jer vidim brdo mladih ljudi (kršćana i nekršćana) koji jako žele imati jednu osobu suprotnog spola koja će im biti više od prijatelja, na čije će rame uvijek moći nasloniti glavu kad im je teško, koga će stalno imati blizu i s kim će jedan dan moći imati obitelj. O temi bi se dalo napisati preko nekoliko postova, ali ja ću to probati strpati u jedan malo dulji.
Najprije odvojimo ljubav i zaljubljenost. Kad sam prohodao s Ivonom nisam bio zacopan u nju (kasnije mi je priznala da je ona u tom trenu bila zacopana u mene). Igrom slučaja, ja sam predložio vezu, a ne ona. Htio sam probati imati ozbiljniju vezu, ali Bog je imao nešto više u planu od “probe“. Ivonu sam zavolio prije nego što sam se zaljubio u nju i vjerujem da je to dosta utjecalo na našu vezu. Ne kažem da je loše biti zaljubljen, ali kad jesi zaljubljen, ne razmišljaš baš racionalno. O ljubavi u nekom drugom postu.
Što se tiče slobodnjaka, često molim za one koje poznam. Molim da ih Bog upozna s onim ljudima s kojima bi oni trebali biti ili da ih nauči prihvatiti činjenicu da ih je odlučio odvojiti za sebe i da neće uživati u vezi/braku. Pavao tvrdi da ovo drugo bolja varijanta. S druge strane, znam za ljude koji su molili i postili i onda dobili osobu koju su tražili. Ako ste samac, razmislite o tome.
Veza nije nešto bi se trebalo olako shvatiti. Daleko od toga. Sumnjam da su prije dvije tisuće godina imali veze kao mi danas. Situacija koja je malo pobliže opisana u Bibliji: Marija i Josip. Oni su se upoznali i odlučili zaručiti. Isto tako čitamo da je Josip bio dobar, pa ju je odlučio ostaviti u tajnosti kad je bila trudna. Zašto? Jer (čitao sam u jednom vodiču kroz Mateja, da po židovskoj kulturi onog vremena) nakon godinu dana zaruka je trebalo obaviti razvod! A razvedena žena je imala gadan položaj. Hoću reći, znalo se da je ozbiljno kad su dvoje ljudi skupa godinu dana.
Najbitnije! Ne ulazite u veze olako. Znam da ja jesam, ali ja nisam znao Boga, a On je moju grešku sredio. Nakon svake “neuspjele“ veze ostavljate komadić sebe koji je trebao pripasti “onom/onoj pravom/pravoj“. Uzmite si vremena da se upoznate, da odlučite i, svakako, idite naprijed polako!