Marketing
strah od razlikovanja
Da se razumijemo odmah na početku: ovom prilikom me nimalo ne zanima pitanje vjeronauka u školama niti svi mogući razlozi zašto netko šalje svoje dijete na vjeronauk ili ne. Zanima me samo JEDAN JEDINI RAZLOG zašto se neki za to odlučuju, a i on zapravo nema veze s vjeronaukom utoliko što na tom primjeru vidimo nešto daleko šire, prisutno i na drugim područjima života gdje vjeronauka nema ni na horizontu.
Često se čuje u razgovoru među roditeljima, a može se naletjeti i u tisku i drugim medijima otprilike ovakav stav: kao, ne bi slali dijete na vjeronauk, ali svi ostali idu (ili većina njegovih vršnjaka ide), pa je bolje da ide i ono.
Stav se potkrjepljuje otprilike ovako: znate kako djeca znaju biti surova prema onima koji se razlikuju. Dovoljno je da neko dijete nosi korektivnu protezu na zubima, pa da ga druga uzmu na zub, gnjave i maltretiraju. Ako nema majicu kakvu svi nose, podcjenjuju ga… Djeca su pri tome često i nepravedna: ako netko ima neku fizičku manu, zbog toga mu se izruguju i isključuju ga iz svoga društva, dodatno mu zagorčavaju život. Htjeli bismo poštedjeti svoje dijete takvih nevolja…
Ono što je karakteristično za ovakvo razmišljanje jest da ne razlikuje je li ono po čemu bi se dijete razlikovalo dobro ili loše i je li to nešto u domenu vlastite odluke ili sudbinski neumitno.
Znam da je "idol trga" vrlo jak, ali poštujem one koji imaju snage da mu se odupru. Cijenim sve dobro po čemu se moje dijete razlikuje od ostalih, čak i ono po čemu se razlikuje, a da nije loše. Uostalom, čak i da ima slabosti i mana za koje nije kriv, činile bi dio njegove osobnosti. Gregarizam, rijetko gdje tako javno priznavan kao kod onih koji se okupljaju u "stadu božjem", na suprotnoj je strani ponašanja i vrijednosti od individualizma. Što je lošega samo po sebi u tome da se netko razlikuje? Po čemu bi svi trebali biti jedni te isti, pa da se razlikujemo samo u stupnju koliko smo isti?
Da mi dijete treba nositi metalnu protezu na zubima, nastojao bih ga ohrabriti da je ne sklanja usprkos svim zafrkavanjima neuviđavnih vršnjaka. Zdravi zubi su vrjedniji od nevrijednih drugova. Pa i ako se svi okome na njega, radije bih da se nauči nositi s tim i ostati svoj nego da se povinuje zakonima krda.
Zar bi oni koji bi htjeli poštedjeti svoje dijete toga da ih ostala djeca maltretiraju radije da i njihovo bude jedno od onih koje maltretiraju nesretnike ili odličnike koji se razlikuju, koji iskaču?
Odgajam sina da bude što snažniji i pravedniji. Često, objašnjavajući neke svoje postupke, kažem "Nisam i neću zato jer svi". Ne ide na vjeronauk, kao i što je potpuno cijepljen protiv nogometnog fanatizma. I - eno - izabrali su ga za predsjednika razreda.
Zapravo, uopće nije točno da djeca, pa i odrasli, uvijek progone one koji se razlikuju. Često to znaju i cijeniti. Pa čemu onda taj strah?
Post je objavljen 16.09.2008. u 10:21 sati.