Želeci se nadovezati na temu koja je bila aktualna prošlog ljeta u kojoj su neke struje pokušale progurati yogu u škole, zapitali smo se što je zapravo yoga! Odgovor nam je dao profesor povijesti i indologije, gospodin Zaviša Kacic-Alesic. Krstio se s dvadeset godina pa brojne komentare kako je zapravo kritican prema svemu što nije kršcansko odlucno negira! Upoznavši nauk Isusa Krista, pokušava ljudima približiti istocnjacke religije kako bi upozorio na tu, kako sam voli reci, opasnost. Oženjen je, otac je dvoje djece, radi kao profesor povijesti, a kao laik suraduje u župi sv. Petra Apostola u Zaprešicu. Aktivni je clan caritasa i župnog lista "Glas iz pustinje".
Kada su tijekom drugoga tisucljeca prije Krista indoeuropski Arijci poceli prodirati kroz klance Hindukuša na indijski potkontinent prastaro se indijsko stanovništvo pocelo povlaciti u sigurnije predjele. Siloviti Arijci su na svojim brzim konjima bili pretvrd orah za sve tadašnje indijske vojske. Tzv. Indska dolinska civilizacija sa središtima u gradovima Harrapa i Mohenjo Daro nepovratno je uništena, a dravidsko stanovništvo je krenulo na jug. Dio stanovništva povukao se u teško dostupne planine i tamo sacuvao najstariju indijsku duhovnost, najstariju indijsku religiju - yogu. S vremenom se vedski brahmanizam arijskih pridošlica poceo miješati s ucenjima yoge pa je tako nastao cijeli niz razlicitih duhovnosti. Pokušajmo sada odgovoriti na pitanje : što je zapravo yoga?
Yoga je religija i ništa u njoj nije neutralno vec sve služi samo u duhovne svrhe. Dakle, onaj tko kaže da je yoga tjelesna aktivnost i da s religijom nema nikakve veze, taj ocito nije dobro upucen u ono što govori ili svjesno govori neistinu.
Treba odmah napomenuti da je ono što se na zapadu podrazumijeva pod pojmom yoga zapravo samo jedan njezin dio. Rijec yoga na sanskrtu znaci uprezanje, naprezanje, sjedinjenje pa dobro ocrtava ucenje i praksu discipline tijela i duha kojom se postiže oslobodenje iz kruga preporadanja, ali se i sticu razlicite natprirodne moci. S obzirom na to da je sanskrt djelo Arijaca, podrazumijeva se da yoga nije izvorni naziv za tu duhovnu disciplinu. Iz prethodnih je recenica sasvim vidljivo da je sastavni dio yoge i nauk o preporadanju ili o reinkarnaciji, a cak bismo mogli reci da je on i njezino središte. Naime, cijeli napor koji covjek poduzima u yogi služi gotovo samo jednom jedinom cilju - oslobodenju iz kruga preporadanja tj. mokši. Kada Indijci cuju da se na zapadu vježbama yoge bave i ljudi koji ne vjeruju u reinkarnaciju smatraju to dobrom šalom jer znaju da ta praksa služi jedino za cišcenje nakupina loše karme u cakrama koje su tamo nataložene ili u ovom ili još u prethodnim životima. Yoga se temelji na sustavnim vježbama tijela i svijesti kojima se postiže vlast nad tijelom, iskljucuje se utjecaj vanjskoga svijeta na duh i dolazi se u stanja svijesti, neki ih nazivaju višim stanjima svijesti, u kojima Covjek može postici samospoznaju i spoznaju trans- cendentalnoga.
Vježbe yoge podrazumijevaju dugotrajno potiskivanje disanja i posebne tehnike udisanja i izdisanja (pranayama), primjerice samo kroz lijevu ili samo kroz desnu nosnicu. Drugi vid su asane ili položaji tijela i to je onaj dio koji se na zapadu smatra yogom. Najviši stupanj vježbi je samadhi ili potpuno zadubljenje i sabranost u kojemu prestaje svaki subjektivni osjecaj, a to je ono što se na zapadu naziva transcendentalnom meditacijom. U Indiji i iskusni yogiji dugo ni ne pomišljaju na meditaciju bez iskusna ucitelja jer znaju kakve kobne posljedice može ostaviti na zdravlje i psihicki integritet covjeka. Na zapadu prodete nekoliko sati poduke i odlazite kuci meditirati. Nepovjerljivi prema ovim podacima mogu u bolnicama za psihicke bolesti provjeriti koliki se broj pacijenata bavio transcendentalnom meditacijom.
Dakle, yoga potjece iz prastaroga predvedskog i predarijskoga iskustva autohtonih indijskih starosjedilaca. Izvorno ucenje je podrazumijevalo i vjerovanje u jednoga boga nazvanog Išvara, ali se ono danas prakticno izgubilo. Glavni je razlog tome što je praksa yoge s vremenom ušla u brojne druge indijske duhovnosti i s njima se izmiješala. Primjerice, ona je srž hinduizma i nema hinduizma bez yoge koja se smatra njegovim vrhuncem. Yogu su prihvatili i budisti i džaini. Glavni spis yoge je Yoga-sutra koju tradicija pripisuje Patanjaliju. Dakle, yoga je na istoku postala temeljna disciplina brojnih drugih duhovnosti. Na zapadu je pak postala sastavnim dijelom new age pokreta (posebice kriya yoga) u prilicno iskrivljenom obliku i izmijenjena cilja, iako je cak i u Hrvatskoj bilo nekih škola yoge koje su se pokušale temeljiti i na izvornijem nauku.
Reinkarnacija i uskrsnuce
U kakvom su odnosu ucenja yoge i nauk Isusa Krista? Odmah na pocetku se javlja stari sukob: reinkarnacija i uskrsnuce. Nema yoge bez reinkarnacije i nema kršcanstva bez uskrsnuca. Sveto pismo kaže: "Ali, ako se propovijeda da je Krist uskrsnuo od mrtvih, s kojim pravom neki medu vama tvrde da nema uskrsnuca mrtvih? Ako li nema uskrsnuca od mrtvih, onda ni Krist nije uskrsnuo! Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naše propovijedanje, neosnovana je i vaša vjera. Tad izlazi da smo i lažni svjedoci Božji jer smo svjedocili da je Bog uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako zbilja mrtvi ne uskršavaju. Ako, naime, mrtvi uistinu ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijednosti vaša vjera; vi ste još u svojim grijesima. Tada i oni koji u Kristu umriješe, izginuše. Ako se samo u ovome životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi." (1 Kor 15,12-19). Reinkarnacija i uskrsnuce zaista iskljucuju jedno drugo. Yoga uci da covjek mora sam sebe spasiti, a Isus kaže kako je on Spasitelj i Otkupitelj. Ako možemo sami sebe spasiti, zašto je onda Krist trpio na križu?
Kršcanska meditacija i transcen- dentalna meditacija? Kršcanska je susret Covjeka i Boga, transcendentalna trenutak potpuna ništavila bez bilo kakvih subjektivnih doživljaja. Yoga uci da je nakupine loše karme ili, nazovimo to tako, grijehe iz prošlih života nemoguce okajati i da ih treba "odraditi" u buducim, a Isus Krist cesto kaže: "Oprošteni su ti grijesi". Praksom yoge mogu se steci i nadnaravne moci siddhi koje se u Bibliji cesto prepoznaju kao magija i teški grijeh protiv prve Božje zapovijedi. Ono što je za yogu vrhunac, za kršcanstvo je nespojivo s krsnom milošcu.
Reinkarnacija
Da je reinkarnacija nauka o preporadanju, vec je gotovo svakomu poznato. Medutim, mnogo se religija bitno razlikuje u vjerovanju zašto se nešto preporada, kako se to nešto preporada, što se uopce preporada i kako daljnje preporadanje sprijeciti i zaustaviti. U tim se postulatima bitno razlikuju, primjerice, hinduizam i izvorni tzv. hinayana ili theravada budizam pa cak i taj budizam s tzv. mahayana budizmom. Dok hinduizam uci o preporadanju necega što bismo vrlo uvjetno mogli nazvati dušom dotle je Budho ucio o preporadanju, nazovimo to tako, cestica ili dhamma koje se nakon smrti svakog bica razilaze i opet udružuju s drugim cesticama stvarajuci novo bice.
Nije moguce sa sigurnošcu utvrditi podrijetlo nauka o preporadanju. Iako se on, bez dvojbe, najdublje i najcvršce ukorijenio u duhovnostima indijskog potkontinenta, cini se da je nastao u astralnoj religiji sumersko-babilonskog kruga. Analogno vjeri o preporadanju duša gotovo u pravilu ga prati i vjera o ciklickom smjenjivanju svjetova prema zakonu kozmickoga determinizma. U doba Pitagore i orfika to su ucenje preuzeli Heleni i vec od tada se ono periodicno pojavljuje i na europskome kontinentu. U Europi se vjera u reinkarnaciju najcešce širila putem najmladih slojeva Vede, poznatih upanišada koje su zapravo neka vrsta sinkretizma vedskog brahmanizma i yoge. U posljednje vrijeme nauk o preporadanju posebice šire razni new age propovjednici od teozofa i antropozofa pa do swamia Prabhupade i Sai Babe. Da bismo upozorili na nespojivost Kristova nauka s naukom o reinkarnaciji dostatno je, uz u tekstu vec navedenog citata, reci da Sveto Pismo striktno kaže: "...ljudima je odredeno samo jedanput umrijeti - potom dolazi sud..."(Heb 9,27).
Uskrsnuce tijela
Cesto sam od sljedbenika ili od praktikanata yoge cuo kako im je u kršcanstvu nelogicno i stoga i neprihvatljivo uskrsnuce tijela. Mnogi su proglašavali besmislenom duhovnost koja i u vjecnosti racuna s tijelom. Evo što o tome kaže Sveto Pismo: "Ali netko ce pitati: Kako uskršavaju mrtvi? S kakvim li se tijelom pojavljuju? Bezumnice! Ono što ti siješ ne oživljuje ako ne umre. I ono što siješ nije lik koji ce se pojaviti vec golo zrno, recimo, pšenice ili kakva drugog sjemena. A Bog mu daje lik kakav hoce, i to svakomu sjemenu njegov vlastiti lik. Nije svako tijelo isto tijelo; drugo je ljudsko tijelo, drugo je tijelo u stoke, drugo je pticje, drugo je riblje tijelo. Postoje i nebeska i zemaljska tjelesa, ali drugi sjaj imaju nebeska, a drugi zemaljska (...) Tako je i s uskrsnucem mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava sa silom; sije se tijelo zemaljsko, uskršava tijelo duhovno." ( 1 Kor l5, 35-44)
Osvrnimo se malo i na cisto fizicki aspekt vježbi yoge. Mnogi polaznici i praktikanti kažu kako su se od kada su krenuli na yogu poceli osjecati bolje. Ništa neobicno. Svatko tko šece ili se rekreativno bavi nekim sportom se od toga osjeca bolje. Vec i same vježbe disanja donose mozgu više kisika. U cemu je onda problem? Vježbe yoge opuštaju mišice, a prosjecnom "zapadnjaku" su oni vec i previše opušteni. Tako može doci do atrofije i nisu rijetki slucajevi da praktikantu yoge koji svoje mišice nicim ne napreže vec ih samo vježbama yoge opušta "iz cistog mira" u hodu pukne koljeno pa cak i kuk. Mišici više ne mogu držati tijelo i zglobovi i kosti stradaju uslijed prevelikog opterecenja jer mišici moraju "nositi" kosti, a ne kosti mišice Od cega svoje mišice opuštaju ljudi koji cijeli dan sjede u uredu, u automobilu, za racunalom i pred televizorom? Mnogo bi korisnije bilo opteretiti ih. Ukoliko se netko želi opustiti od psihicke ili cak i duhovne napetosti tada taj yogom pokušava lijeciti posljedice, a ne uzroke. Trebalo bi se zapitati zašto smo nemirni? Zašto loše spavamo? Zašto ustajemo umorniji nego što smo legli? Odakle stres i što je to uopce? To su vrlo znacajna pitanja, a uzroci su najcešce vrlo duboki.
Transcedentalna meditacija
Kako se izvuci iz kruga preporadanja? Zamijetili smo da razlicite religije razlicito odgovaraju na to pitanje. Jedan od najcešcih ponudenih "recepata" je postupnim procišcenjem i konacnim oslobodenjem od svjetovna života koje se najbolje postiže tjelesnim i duhovnim vježbama yoge. Vrhunac yoge je samadhi ili transcedentalna meditacija u kojoj se gubi svaki subjektivni doživljaj okoline. Covjek dugotrajnim naporom i usredotocenjem na vrh nosa ili pupak umrtvljuje svoja cula. Treba upozoriti da covjek tada gubi nadzor nad vlastitim mozgom i da medicina ne zna što se za to vrijeme s tim našim organom dogada. Posljedice na psihickom integritetu osobe znaju biti strašne. Nije rijedak slucaj da se covjeku na znanosti neshvatljiv nacin u memoriju upišu dogadaji koji se nikada nisu dogodili, posebice u svezi s najbližim i najdražim osobama. Nekim su ljudima, primjerice, "upisani" tako ružni dogadaji u svezi s njihovim roditeljima da su ih poceli mrziti i još su završili u umobolnicama. Na isti nacin se u takvim prilikama ljudi "sjete" svojih prošlih života. Oni se zaista živo sjecaju necega što se nije dogodilo kao da se to dogodilo jutros ili jucer. Znanost takve slucajeve naziva ludilom, a duhovnost opsjednucem.
Cesto možemo cuti kako su i kršcanski sveci meditirali. Vec je upozoreno da jasno treba razlikovati kršcansku i transcedentalnu meditaciju. U kršcanskoj se ne trnu osjetila vec je ona sabranost, ali ne za ništavilo vec za susret s Bogom. Tijekom dulje prakse transcedentalne meditacije covjek trajno može izgubiti osjecaj za vanjsku okolinu u tolikoj mjeri da više ne razlikuje toplo i hladno te gotovo i ne osjeca bol (više smo puta u TV emisijama mogli vidjeti kako ljudi bez osjeta boli vise na kukama ili udicama ili se probadaju velikim iglama), a može i potpuno izgubiti emocije i postati neosjetljiv cak i na smrt najbližih. Potpuni gubitak ljubavi prema najbližima je tipican. Realnost mu polako postaje sve teže podnošljiva pa sve više i više vremena provodi u dubokoj meditaciji. U meditaciji osjeca prividni mir, a izvan nje sve vecu tjeskobu, nemir pa i agresivni bijes. Zato neki indijski yogiji i sadhui prakticki više i ne izlaze iz meditacije, a okolina ih hrani i preodjeva štujuci ih kao žive bogove. O takvom gorkom iskustvu svjedoci i na kršcanstvo obraceni indijski guru Rabindranath Maharaj koji sa svojim ocem nikada nije izmjenio ni jednu rijec niti je doživio ocev pogled, a kamoli zagrljaj.
Karma i cakre
Što se postiže vježbama yoge i kako one oslobadaju iz kruga preporadanja? One ciste nakupine loše karme tj. grijeha, pogrešaka i loših ili zlih djela nataloženih u cakrama. Cakre su energetski "otvori" na tijelu (primjerice na celu, genitalijama, zglobovima itd.), a postoje vece i manje i važnije i manje važne, ali nemojmo ovdje ulaziti u prevelike pojedinosti.
Prema vjerovanju mnogih religija grijehe nije moguce okajati ili ispovjediti nego ih u buducim životima treba "odraditi". Zbog toga one ne znaju za pomoc bližnjemu jer bi ih tako samo omeli u odradivanju karme koju bi onda trebalo "odraditi" u novom životu. Tako je i blažena Marija Terezija u Indiji nerijetko doživljavana kao negativan lik jer je svojom intervencijom "omela" mnoge gubave da "odrade" svoju lošu karmu. Biblija pak uci: "Ovo je post koji mi je po volji, rijec je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlacene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskucnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad ce sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje ce tvoje brzo procvasti." (Iz 58, 6-8). Nepobitna je cinjenica da su se prve humanitarne organizacije u Indiji pojavile tek s dolaskom kršcana. O tome svjedoce i brojni uceni Indijci.
Uz cakre su vezane i sve vrste kanaliziranja energija kojima je osnovni zadatak takoder cišcenje cakri, ali ipak u nešto drugacije svrhe. Bioenergija, shen-chi, rei-ki i ostale verzije baziraju se upravo na tome..
Usporedivati nauk o karmi i nemogucnosti okajanja grijeha s naukom Isusa Krista koji je došao podnijeti muku upravo radi oproštenja grijeha zaista nije niti potrebno. Uz to, ukoliko je karma tako cvrsto "zacementirana" onda je potpuno besmisleno i moliti se. Biblija nam, pak, pruža primjere u kojima su pojedinci više puta svojom molitvom promijenili sudbine citavih naroda. Osim toga ona nam porucuje: "Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite" (Ef 6,18), "Bdijte i molite da ne padnete u napast" (MT 26,41) i "što god moleci pitate, vjerujte da ste to vec primili, i bit ce vam" (Mk 11,24). Kakvog to ima smisla ako postoji karma? Ukoliko vjerujemo ovim citatima iz Biblije kakvog smisla ima proricanje buducnosti ili citanje horoskopa?
Vegetarijanstvo
Ovdje bi se trebalo dotaknuti i necega što je na "zapad" zapravo stiglo nedavno, ali se vec toliko ukorijenilo da mu se pravi smisao, svrha i porijeklo prakticki zaboravilo. Rijec je o vegetarijanstvu. Ono je takoder neraskidivo povezano s naukom o reinkarnaciji i podrazumijeva nejedenje onih bica koja su ukljucena u lanac preporadanja. Tko o tome više govori? Tvrdi se da je vegetarijanstvo zdravo, ali je moderna medicina nepobitno dokazala da nije. Postoje odredene tvari neophodne za normalno funkcioniranje ljudskog organizma, a definitivno ih se ne može dobiti osim iz mesa. Posljedice mogu biti kobne. Osim toga, biljojedi imaju jako dugacke probavne sustave pa cak i više želudaca, a covjek ima sustav srednje duljine. Mesožderi pak imaju vrlo kratke sustave. Biljojedi nemaju ni ocnjake, a covjek ih ima. I o tom problemu Sveto Pismo na više mjesta sasvim jasno progovara: "Ne shvacate li da ništa ne može onecistiti covjeka što izvana ulazi u njega, jer mu ne ulazi u srce, nego u trbuh i odlazi na odredeno mjesto?" Tako (Isus) proglasi cistim sva jela." (Mk 7, 18-19). Na drugom mjestu sv. Pavao piše: "Jedan vjeruje da smije sve jesti; drugi, naprotiv, koji je slab u vjeri jede samo povrce." (Rim 14,2) I naposljetku: "Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, uzide Petar oko šestog sata na krov kuce da moli. Ogladnje i zaželje nešto pojesti. I dok su mu pripravljali jelo , on pade u zanos: gleda otvoreno nebo i neku posudu - slicnu veliku platnu zavezanu na cetiri roglja - gdje silazi i spušta se na zemlju. U njoj bijahu sve vrste cetveronožnih životinja, gmazova zemaljskih i ptica nebeskih. I neki mu glas rece: "Ustani Petre, kolji i jedi!" "Nikako, Gospodine - odvrati Petar - jer još nikada nisam jeo ništa pogano i necisto." "Što je Bog proglasio cistim, ti ne nazivaj poganim!" rece mu onaj glas po drugi put." (Dj 10,9-15). Ovo, rekli bismo, legendarno "kolji i jedi" je nedvojbeni dokaz protiv onih koji izvlace Božju Zapovijed "Ne ubij!" izvan konteksta i njome opravdavaju vegetarijanstvo.
Prof. Zaviša Kacic-Alesic
Post je objavljen 16.09.2008. u 09:20 sati.