Marketing
...............ne bojte se kukavice...............
...................................
...evo sam sjeo pa malo čitam...Violeta 24...sjedim i mislim se, ma zipa ti imena, Violeta 24... hmmm...i točno znam što sad kontate, kontate da je to nick izvjesne Violete koja bi mogla imati oko 24 godine, tj. da je to najobičniji nick sa nekog od sajtova poput Iskrice, Smokve ili Sex-a, indexovog ili netovog foruma, a možda je u pitanju fejsbuk ili maj spejs...a ne-ne, pogrešno mislite, sasvim pogrešno jer ispod onoga Violeta 24 još piše...dvoslojni...a iznad, iznad piše: parfimirani toaletni papir extra klase...jebote, extra klase, a dvoslojni...ma i bit će, kad već tako piše...dakle, sad vam je sigurno situacija puno jasnija, sjedim na wc školjci i čitam...čitam što još piše na family pakovanju od 24 role dvoslojnog toaletnog papira, a piše (i to sasvim pri dnu)...osjeti prirodu !...haaaa...ma što da osjetim...prirodu ?!...pa oni nisu zdrave glave...pa kako čovjek koji sere na 16-om katu nebodera, nebodera u kojem niti jedan wc nije veći od dva metra kvadratna može osjetiti prirodu...kako ?!...na koju foru...
...iznerviro sam se na brzinu, iznerviro do jaja...sad se neću moć ni posrat ko čovjek...ma koji kurac uopće i čitam te njihove pizdarije...a recimo prije, kada bi čovjek ušao u bilo koji od onih javnih wc-ova, imao bi bogami što i za pročitat i ne samo da je imao što za pročitat već je mogao ponešto i naučit, educirati se...evo npr. ja još uvijek pamtim neke od onih drevnih mudrosti koje su nas onako veselo gledale sa zamrljanih zidova javnih veceja, mudrosti poput...MUŠKARCI SU KAO I OVAJ WC ILI SU ZAUZETI ILI SU USRANI...ili...MORAO BI DOMA, STARCI ĆE MI SRAT...pa onda...NE VOLIM OSOBE KOJE UZIMAJU DROGU, POGOTOVO KADA JE UZIMAJU NA GRANICI...zatim pjesmica...ODLAZIM ODAVDE, PREVARIH SE GRDNO, MISLIO SAM SRATI, A SAMO SAM PRDNO...ili pak ona jedna nadasve dubokoumna koja kaže ...BATINA JE IZAŠLA IZ JAJA...itd, itd, itd, ma bilo je tu još svaštanešto za pročitat, npr. uputstva koje su bila ispisana iznad pisoara, kao...POGLEDAJ ULIJEVO, E SAD POGLEDAJ UDESNO, AJD' SAD POGLEDAJ GORE...PA PIZDA LI TI MATERINA JESI LI TI OVDJE DOŠAO PIŠAT ILI GLEDAT...ili...SAMO POGLEDOM SLIJEDI OVU CRTU I USKORO ĆEŠ PIŠAT PO CIPELAMA...i za kraj, dva kratka erocka...PAZI, AKO GA PROTRESEŠ VIŠE OD TRIPUT, TO JE VEĆ DRKANJE...i...KO BIRA - MASTRUBIRA...
...ma dobro je to sve, mislim, dobra su sva ta iskustva koja se godinama skupljaju po razno-raznim wc-ima, toaletima, klozetima, zahodima, nužnicima, sanitarnim čvorovima, ali što...što ako se recimo; jednog dana zateknete u zahodu u kojem nešto piše, a vi to nešto ne znate pročitati, što onda...evo npr. nađete se u Japanu, a unutra, u tom japanskom wc-u sve što piše, piše na jebenom japanskom, tako da u japanu (ako na vratima nema one sličice) nemoš ni znat' u koji wc si ušao, jel' u muški il' u ženski...nije vam to kao kod nas, gdje je sve tako jednostavno i transparentno, gdje na vratima muškog veceja piše Ž (žentlmen), a na vratima ženskog M (madame)...
...kuhar je bio majstor...ma što majstor, kuhar je bio velemajstor...napravio je takvu paštetu od Jastoga (uz primjesu još nekoliko vrsta rakova) da bi o njoj mogao napisati pjesmu...nešto najukusnije što sam ikada probao, gotovo pa savršeno...nakon toga, pojeli smo još svak' po jednog Zubaca s gradela i sve zajedno dobro zalili kvalitetnim vinom...božanstven obrok... obrok nakon kojeg se samo trebalo zavaliti u ležaljku i meditirati...no ja...ja ko ja...budala ko budala, nagovorim frenda da napravimo đir po gradu dok nam se ovo što smo pojeli ne slegne ...i tako Hile i ja lagano krenemo prema centru malenog japanskog gradića kojemu sam...e jebat ga...kojem sam zaboravio ime...i već nakon dvadesetak minuta šetnje, u stomaku mi započne lagano zavijanje pa to zavijanje ubrzo preraste u probadanje, a probadanje u grčeve...Hile me pogleda pa upita...što je kume, nešto si mi problijedio...revolucija kume, revolucija mi je u stomaku i ako ubrzo ne pronađem kakav wc ziher ću se usrat...odgovorih u jednom dahu...i baš ko za inat, u blizini niti jednog jedinog restorana niti kafića, a meni ono...zaaaaa popizdit...sjebala me pašteta, definitivno je to bila pašteta...
...i onda...onda ugledah spas, benzinska, a na benzinskoj postaji bi morao biti wc...i je...bio je ...uletio sam brzinom zvuka, a gaće sam svukao brzinom svjetlosti i jedino što sam u tom trenutku vidio bila je školjka, školjka spasa (kasnije mi je palo na pamet, a što da je wc slučajno bio zauzet...brrrrr...na to ne smijem niti pomisliti, čak ni sad)...u čitavoj toj frci, dok sam sjedao na školjku, desnom rukom sam se nehotice naslonio na dasku koja je sa strane imala desetak nekakvih sitnih dugmića i svaki je taj botunić služio svojoj svris...kojoj svrsi...e to nisam znao, nisam imao pojma jer sve što je na tim malim botunima pisalo, pisalo je na japanskom, a onda je počelo...postajalo je sve toplije...i toplije...i toplije...daska na kojoj sam sjedio, postajala je neizdrživo topla...gotovo vruća...i tad mi se odjednom upali lampica...pa jebote, ja sam sigurno pritisnuo botun koji je uključio grijanje daske...pogledam sa strane, a ono svi botuni isti...majko moja mila što ću sad, što da radim, što sad da pritisnem...nisam siguran...vrućina je postajala neizdrživa...morao sam pod hitno nešto poduzeti...hrabro se odlučih za onaj prvi botun...prvi u drugom redu koji se nalazio sasvim gore...prvi s lijeve strane...odnosno prvi do mene...zapravo drugi...sa te iste strane...sada sam već bio poprilično siguran da je upravo to onaj pravi...oprezno ga pritisnem...i...ništa...ništa se nije desilo... daska i dalje grije, a ja se znojim ko u sauni...odjednom...nekakva voda mi zalije guzicu...pa još jednom...pa još jednom...jebote...koji je sad ovo kurac...izgleda da sam pritisnuo botun koji se koristi u slučaju da ne želiš upotrijebiti toaletni papir već se jednostavno želiš oprati...temperatura raste, a meni znoj klizi niz leđa...zona sumraka...danteov pakao je goli kurac za ovo...odlučih više ništa ne dirati...pomislih...bolje mi je bit u miru...još mi samo fali da si na kraju ofurim jaja...ma istrpit ću ja ovo sranje, kolko god da me koštalo...a baš je sranje...i to u pravom smislu riječi...
...inače najčišće, najurednije, najmirisnije, najprostranije, zapravo...najnajljepše zahode na svijetu imaju japanci (ne, nisam subjektivan)...oni na to posebno paze i na to su posebno ponosni...zaista nigdje nisam vidio urednije zahode...sve sjaji, sve miriši, a usudio bi se reći, da su nažalost, čišći čak i od većine naši kućnih wc-a...gledao sam naokolo dok sam srao i pokušavao ignorirati dasku koja je i dalje nemilosrdno grijala...u wc-u su bila najmanje dva mirisa koja bi se naizmjence aktivirali svakih 30-ak sekundi, tu su se nalazile i dvije vrste papirnatih ručnika za ruke, plus oni topli, mirisni ručnici...sapun...obični i tekući...toaletni papir...naravno, mirisni...pa toaletni papir koji se automatski navuče na dasku nakon svake nove upotrebe...pa sve one razne mogućnosti daske, poput grijanja, pranja guzice i svačeganečegajoš samo što ja više nisam imao volje, a niti snage za nova otkrića koja daska nudi...bilo je tu i zelenila...par vaza sa nekakvom bujnom paprati, a uza sve to u wc-u je svirala lagana i opuštajuća glazba, aha...u wc-u koji se nalazio na benzinskoj pumpi...
...napokon sam završio...grčevi su popustili, oprao sam ruke, umio se, pa krenuo van... izlazeći van, imao sam feeling da ulazim u frižider mada je vani bilo debelo iznad 30 stupnjeva celzijusa (a kako i neće kad je bila polovica 7. mjeseca) ugledavši me, Hile je iznenađen uzviknuo...kume !!! šta se desilo kume ! zar je pukla cijev od vode u muškom wc-u ! mokar si ko pička...a ja, onako umoran i iscrpljen, samo sam ga pogledao i promumljao...čekaj malo kume, čekaj tren da dođem k sebi pa ću ti sve ispričati...i tako, dok smo se polagano spuštali prema centru, objašnjavao sam mu, da sve ono što sam ikada doživio, vidio, čuo ili pročitao po wc-ima nema apsolutno nikakve veze s ovim doživljajem...opisao sam mu dasku...dasku koju sam ja doživio kao jednu od sprava za mučenje, poput onih iz doba inkvizicije...Hile je samo slušao i smijao se, nisam baš siguran da je povjerovao u priču sve dok...sve dok istu takvu dasku nisam ugledao u izlogu robne kuće...rekoh...ajmo kume upadaj, sad ćeš vidjeti o čemu sam ti ja to pričao...ugledali smo daske u dnu prostorije i krenuli prema njima...i taman kad smo se približili na dva-tri metra od daske i kad sam mu htio pokazati one botune, iznenada se poklopac daske (koja je do tada bila poklopljena) počeo polako dizati...ja sam se ukopao, a Hile uzviknuo...bježmo kume, ova te je prepoznala !!!...
...japanska kultura, japanski veceji, veceji u kojima nema grafita, veceji u kojima po zidovima ama baš ništa ne piše (možda i piše samo što ja od silne muke koja me spopala, nisam vidio ništa)...a zašto ne piše...pa valjda zato što japanci nemaju taj čudnovat običaj da sa sobom nose olovku kad idu srat...šteta...a tako lijepo bi se u onaj wc s pumpe uklopio jedan iz serije onih naših dubokoumnih, možda nekakav haiku ili čak jedna onako ležerna wc poručica, jedna poput one legendarne..."ne bojte se kukavice"...eto baš te, čak ni ne mora bit na japanskom ...NE BOJTE SE KUKAVICE JER OVDJE SU SE I NAJHRABRIJI USRALI...e bogami jesu...
Post je objavljen 17.09.2008. u 01:22 sati.