Pregled posta

Sranje naše svakdašnje

Sjedimo jutros Draga i ja u našem Malom raju, igramo se dodirima i poljupcima. Ustade Draga i krene prema vratima.
-Ideš kakiti?
-Aha..
-Mislit ću na tebe ljubavi.
Uskoro se vratila sa sretnim osmjehom na licu.
Ubrzo i mene malo pritislo.
-Ljubavi. I meni se kaki.
-Pa idi zlato.
-Ma bi ja ali mi žao baciti govno...Najrađe bih ga sačuvao...
Uslijedio je dugi smjeh. Ideje su padale kroz grohot.
Ispričah joj o onom „umjetniku“ koji je svoje sranje proglasio umjetnošću i izlagao ga po galerijama dok su ljubitelji umjetnosti zadivljeno promatrali njegovu umjetnost uz dubokoumne razgovore i kritike koje su naveliko hvalile njegovu umjetnost. Ispričah joj i kako je umjetnik u konzerve pakovao svoja govna i skupo prodavao kao umjetnička djela. Ah ta moderna umjetnost!
Draga je slušala sa nevjericom. No jebi ga. Umjetnik je rekao da je to umjetnost i tako je i prihvačena u kulturnim krugovima.

Dakle...Ima li bolje teme za post?

Volite li srati(kakiti)? I ima li u sranju prave , istinske ljepote. Ili vam samo tjera suze na oči...
Znači da se bacimo na posao.

Saranje opće kulture

To je ono općepoznato sranje uz koje čitamo jutarnje novine, žutu, smeđu a bogme i crnu štampu. Nekome uz takvo sranje najbolje sjedaju crtiči a netko u potajici svoga sranja razgleda porniće za koje se inače srami priznati da ih konzumira.

Dubokoumno sranje

Sam naslov kaže da su mnoga znanstvena postugnuča ugledala svjetlo dana upravo zahvaljujuči sranju. Čovjek ugodno zavaljen nad svojim sranjem razmišlja o svemiru, o atomima, a možda i o crijevnim parazitima. A dobro se zna da je ideja ta koja od nepoznatog pravi poznato. Bilo bi interesantno znati koliko je nobelovaca do svoje nagrade došlo upravo zahvaljujuči sranju. Za jednoga sa sigurnošću možemo reči da je na ideju došao nakon dobrog sranja. Jasno, radi se o Arhimedu. Čovjek se israo a zatim uskočio u kadu da opere dupe. I u tom mu trenu palo na pamet riješenje zagonetke. A možda mu je u podsvjest pala misao upravo dok je srao, reči ćemo kada mu govno upalo u vodu. Možda je upravo tada i došao na ideju no bilo ga sram priznati odakle mu ideja. Ljepše je reči da se kupao nego da je srao.

Očiispadajuče sranje

O ovome je najbolje potrošiti što manje riječi. Kada vam crijeva pucaju, šupak se bolno širi a govno nikako da izađe stisnete zube, vjernici vjerovatno smjerno pogledaju prema nebu i od Svevišnjeg traže riješenje svoga usranog problema. A govno uporno pa ni makac. Ma pregrizao bih govno samo da se mogu tada posrati k'o čovjek.

Samocureće sranje

Svima dobro znana pojava. Plašite se ustati sa jednog sranja da vam već u slijedećem trenu novo ne pobjegne niz noge ili nedajbože u gaće koje ste tek promijenili.
Ovdije se ipak treba malo zaustaviti jer problem zahtijeva učinkovito riješenje.
Dakle ja u tom slučaju pribjegavam čašici loze koja ubrzo riješava problem

Za antialkoholičare imam i recept liječenja na biljnoj bazi:
Da ja sada ne izmišljam podastirem naputak na uvid:
1.morate kupiti pet pari čepića za uši
2.paket medicinske gaze
3.pola litre borne vode
Primjena: naći pogodan grm koprive. Staviti čepiće u uši, skinuti gaće i sjesti u koprive. Šupak će vam se u trenu tako stisnuti da će vam odmah biti jasno čemu služe oni čepići. Šupak će ostati tako stisnut barem pet dana, a čepići će osiguravat da ne serete kroz uši.
Svako jutro oprezno izvadite stare čepiće, operite uši gazom umočenom u bornu vodu i stavite nove čepiće.

Lagano sranje

Svima tako drago. Riješite se na brzinu unutarnjih poriva i nekako vam žao ustati sa sranja.


Umjesto zaključka

Ako uživate srati vjerovatno uživate i u mirisu vlastitog sranja. Mooooolim.......? Ma tko mi to kaže da ne uživa. Još nikada nisam vidjeo ili čuo da netko ide srati sa maskom na licu.
Eto ja na primjer znam da mi sva govna nemaju isti miris. Sve ovisi o prehrani prethodnog dana, o vrsti sranja (vidi gornju podjelu), pa čak i o mjestu na kome serete. Meni je uvijek najljepše mirisalo kada bih ujutro srao u rosnoj šumi. Milina božja od mirisa.






I za kraj. Ako još niste srali u dvoje svakako to učinite. Kada smo se Draga i ja gledali preko štapova za koje smo se držali dok smo srali u šumi bio je to tako erotski doživljaj da ga se još uvijek sa radošću prisječamo.

Pitanje za Vas, dragi blogoprijatelji: Kako doživljavate vlastito sranje? Nadam se iskrenim odgovorima.



Post je objavljen 15.09.2008. u 14:05 sati.