Marketing
rose: buđenje ...
photo by rusalka
(prethodni nastavak)
Hladne su vode Mnemosynine iskrile pod olovnim hadskim nebom. Nestalo je plavih nezaboravaka s obala, nestala su i jata leptira, ledeni se vjetar igrao Roseinim plavim pramenovima, zalutale pahulje topile su joj se na trepavicama.
Rose se u Morpheusovu naručju budila, bolno i sporo, kao iz narkoze. Boja joj se polako vraćala u obraze, oči bi joj se povremeno široko otvorile, zatreptale, pa bi potom opet problijedila, sklopila očne kapke, potonula u ništavilo.
Izranjala je prema površini svijesti i sjećanja i ponovo tonula u zaborav, kao utopljenik koji se grčevito bori da bi se održao na površini ...
Morpheusu je i Rose i sebe ogrnuo svojim crnim plaštem koji je ubrzo pobijelio pod slojem snijega što je sve gušće padao. S bolom je promatrao voljeno lice misleći kako Roseino buđenje liči na rascvjetavanje zimske ruže. Ozebli pupoljak načas bi se otvorio pod zrakom sunca a potom bi se latice ponovo zatvorile pred večernjim mrazom.
Kada se bude probudila, Rose će znati cijenu zaborava ... i cijenu sjećanja.
Morpheus se sa zebnjom pitao: Hoće li me još uvijek voljeti, kad se probudi ...
...
Tamni se Thanatosov pogled, tražeći, probijao kroz sve gušći roj pahulja i željno se zaustavio na Roseinu blijedom licu.
Kad se uskoro budeš budila u mojem naručju, neće biti nikakvih sjećanja.
Procvast ćeš, kao da cvateš prvi put, blijeda Ružice ...
... i mirisat ćeš samo meni ...
(nastavak slijedi)
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
ponekad kad zapitam se
volim li Te,
pružim ruku
i
dodirnem Te.
ponekad kad zapitam se
voliš li me,
pružiš ruku
i
dodirneš me.
u titraju toga dodira
nestanu sva naša
pitanja ...
Pero i Đuro: Kiša pada, dosadno je ....
Post je objavljen 15.09.2008. u 23:59 sati.