Uživat u životu, svaki dan prolazit s osmijehom na licu i iskorištavat ga maksimalno što možemo... to je ono šta bimo svi trebali radit, jer samo jednom smo mladi, a s 30 godina nas više neće bit volja za niš, a kamoli za uživanje. da, trebalo bi bit tako... ali svako «uživanje» treba imat određene granice, granice koje se ne bi smjele prijeći jer je ono područje preko njih jednostavno zabranjeno. nikakvo pretjerivanje nije dobro. jer ne vodi nigdje. zato, tko god rekao da trenutno nemamo pameti nimalo pa da ne treba brinut za neke postupke, taj sere. jer svaki postupak za sobom vuče određenu posljedicu, pozitivnu ili negativnu. i svatko mora biti spreman suočit se s posljedicama. makar posljedica bila grižnja savjesti ili neka slična glupost.
lijepo je razmišljat da je život zajebancija i da ga treba maksimalno iskoristit. da, lijepo je...pogotovo kad ne možeš trenutno tako razmišljat. možda jer ne želiš to dovoljno. a i definicija uživanja je za svakoga različita.
mislim da je za svaku osobu važno da ima uz sebe određene ljude, tj. njihovu potporu. ako nema... e onda teško da će moći razmišljat da je život lijep i da treba uživat. nekad je dovoljan samo jedan volim te da ti dokaže da si dobra osoba, da imaš nekoga tko te voli. ali nekad to nema nikakvog značenja ako ti ne osjećaš da je doista tako. jer riječi je lako izreći, ali bitna su djela. prazne riječi ne znače ništa. utapanje u vlastitom sebi... to je gadna stvar... nekad je dovoljna samo jedna ruka da te povuče nazad, u život... a nekad ih je potrebno malo više...
ipak, čini se, šta smo stariji, to su ljudi sve bezosjećajniji i samo rade sranja. i više nikog nije briga za nikoga. svi gledaju samo sebe i kako šta više «uživat u životu». a za druge, koga briga. ionako svih zanimaju samo površne stvari.
šta se mene tiče, a znam da sam u pravu, nekad je od nekih stvari bolje pobjeći glavom bez obzira nego se upuštat u nešto za šta si 99% siguran da je pogrešno.
Post je objavljen 15.09.2008. u 10:39 sati.