Belle de jour
http://www.youtube.com/watch?v=ZHSiT70YhAE
Režija: Buńuel, Luis 1967
Koliko se sjećam, sjećanje, sjećanje, stvarno postajem sve zaboravnija, upravo je žalosno da čovjek stari, ali kako god Ljepotica dana mlada, prelijepa Catherine Deneuve nije zadovoljna seksom u braku. Preko dana zapošljava se u javnoj kući. Bunuel bunuelovski ostavlja upitno radi li se o njenoj mašti. Uživala je u seksu u bordelu, bar mislim jer je Deneuve vrst hladne ljepotice koja baš i ne pokazuje reakcije, a u te tipove, pretpostavljam, nije zaljubljena. Jedan od posjetitelja i konzumenata ( joj izraza) kojeg ostale izbjegavaju, plaše ga se,dolazi sa nekom kutijom koju otvara i pokazuje nešto što mi ne vidimo, ali zasigurno je nešto strašno kad ga ostale ne žele. Ona pristaje na sve. Postoj i neki mladi mafijaš koji se nju zaljubi i tu onda idu komplikacije. Film sam gledala nekoliko puta, volim Bunuela, ali prošlo je godina i detalje sam zaboravila.
Nemanji sam izvukla njegovu rečenicu iz jednog posta gdje između ostalog raspravlja o riječi nedodirljiva ili glumila sam nedodirljivost u knjizi Nives C., blago njoj, kaže Zona na ovolikoj reklami.
Evo rečenice: • Glumila je ravnodušnost, mada kao žena ne može biti ravnodušna ni spram muškarca s kojim je malo prije vodila ljubav, a niti spram činjenice da je do malo prije vodila ljubav!
I Nemanjinog odgovora:
....moja rečenica. Iako ćeš ti sada kazati da ne znamo mi žene, ipak znamo; čak i u ekstremnim situacijama, nema ravnodušnosti - pogledaj (ovaj je odlomak, naravno, kudikamo značajniji zbog ove ingeniozne uporabe riječ "zatim", kojom je neposredna prošlost nekako odsječena od budućnosti, ali poslužit će i kao ilustracija onoga o čemu govorim.)
Bilo bi teško, i možda neumjesno, koliko-toliko stvarno opisati ono što se zbivalo toga popodneva. Pakao je obilježen nestvarnošću, to obilježje možda istodobno ublažava njegovu stravičnost. Kako da bude vjerodostojan pothvat u koji gotovo ne vjeruje njegov izvršilac, kako obnoviti taj kratkotrajni kaos kojega se i danas Emmino sjećanje gnuša i odriče? Emma je živjela oko Almagra, u ulici Liniers; znamo da je tog popodneva otišla u luku. Možda joj se na odvratnoj aveniji Paseo de Julio pričinilo da je zrcala umnožavaju, svjetlost prokazuje i požudne oči razgolićuju, ali je razumnije pretpostaviti da je najprije, potpuno neprimijećena, lutala pod ravnodušnim svodovima vašarišta... Zašla je u dva-tri bara, zapamtila rutinu ili trikove onih žena. Napokon je pronašla posadu s "Nordstjärnena". Pobojala se da će joj jedan mladac izmamiti kakvu nježnost, pa se odlučila za drugoga, koji je, po svoj prilici, bio niži rastom od nje i prostačina, da ne okalja čistoću strahote. Taj ju je čovjek poveo nekim ulazom, zatim sumnjivim trijemom, zatim zavojitim stubištem, zatim predvorjem (u kojemu se nalazilo okno s rombovima nalik na one u Lanusu), zatim nekim hodnikom i zatim do vrata koja su se zatvorila. Značajni događaji izvan su vremena, bilo zato što im je neposredna prošlost nekako odsječena od budućnosti, bilo zato što im sastavni dijelovi nisu uzastopni.
Je li u tom vremenu izvan vremena, u tom mutnom kovitlacu nepovezanih i groznih osjećaja, Emma Zunz barem jednom pomislila na pokojnika zbog kojega se žrtvuje? Rekao bih da jest, i da u tom času njezin očajnički naum zamalo nije propao. Pomislila je (to je neizbježno morala pomisliti) kakoje otac počinio majci istu strahotu koju sad njoj čine. Pomislilaje na to s tupom preneraženošću i odmah utonula u vrtoglavicu. Muškarac, Šved ili Finac, nije govorio španjolski; bio joj je instrument kao i ona njemu, ali ona je poslužila za užitak, a on za pravdu.
Kad je ostala sama, Emma nije odmah otvorila oči. Na noćnom ormariću nalazio se novac što gaje ostavio muškarac. Emma se pridigla i rasparala ga kao što je nedavno učinila s pismom. Paranje novca jest svetogrde, baš kao i bacanje kruha: Emma se u isti mah pokajala. Čin oholosti, na taj dan... Strah joj se utopio u tjelesnoj tuzi, u odvratnosti. Odvratnost i tuga sapinjale su je, ali je Emma sporo ustala i počela se odijevati. U sobi su boje tamnjele; padao je posljednji sumrak. (NEMANJA 14.09.2008. 20:21)
Gornji odlomak je Borgesov. Ali I Borges je muškarac bez obzira što je kužio ko' žena. ( Ovo mi je asocijacija na Slamniga i njegovu pjesmu o Ivanu: …. I kužio je Isusa ko' žena)
Zanima me: Može li žena imati seks s nekim koga ne voli. Čisti seks bez ljubavi. I da u tome seksu uživa, naravno.
Post je objavljen 15.09.2008. u 10:08 sati.