Otela me... tako je, otela... baš joj je to i slično..odvlači me od slave... hmm a mogao sam ga smrvit... spustio sam pogled na njenu vitku siluetu. Bila je predivna, osmijeh mi je nezvan došao na usne. Ne može štetit. Kleknuo sam pored nje i utisnuo nježan poljubac na nejne usne. Previše je vremena prošlo. Previše... uistinu previše.. Sjeo sam pored nje i naslonio se na drvo, pa polako otkopčao svoj plašt, skinuo ga te smotrao i stavio ga pod njenu glavu. Neka nitko ne kaže da nisam kavalir. Hmmm no dobro ponekad mi se desi... uzeo sam brus te stao brusit mač... mogao sam osjetit sumporan dah zmaja dok me vatra obavija no ne dotiče mojeg tijela. Vatra me ispuni iznutra dok me borbeni žar obuzimao, no ubrzo se izgubi akd mi pogled padne na okolinu. Nigdje zmaja, nigdje vatre... tiho sam se osmjehnuo. No pažnju mi privuče činjenica, da je stvarno nešto smrdjelo po sumporu. Prokletstvo! Skočio sam na moge da bih ugledao golemu glavu prekrivenu sjajnim crvenim krljuštima kako lebdi iznad moje poluvilenjekinje! Na djelić sekunde sam se smrznuo pod tim zlobnim pogledom. Dvije vatrene kugle u stvorovim očnim dupljama su me mirno promatrale na trenutak da bi zatim spustio pogled na ležeću poluvilenakinju. Djelovala je tako krhko u tom trenu. Skočio sam na noge sa mačem u ruci i potrčao prema zmaju. Vatra poteče mojim žilama dok sam letio kroz zrak prema njegovoj glavi.
Osmjehnuo se, ako se ta grimasa može tako nazvat i otvorio usta da zagrize djevu. Bijes me ispuni, no strah za nju bio je još veći. Mač zasvijetli bijelim plamenom i zarije se duboko u glavu zmaja. On zabaci glavu gotovo mi istrgnuvši mač iz ruku, no srećom ili nesrećom čvrsto sam ga držao te sam poletio reko njegove glave i čvrsto mu se uhvatio za vrat. I zmaj je poletio čupajući pritom stoljetna stabla sa korijenom. Jedva sam se zadržao na leđima zvijeri, letio je poput vjetra preko najviše planine i preko zelene poljane koja je vrvila stvorovima koji su mi se sa te visine činili poput mrava. Okrenuo se i letio na leđima, iznenadio sams e i pao sa njegovih leđa. Izvogoviro sam riječ moći i osjetio kako moć pohranjena u maču obavija moje tijelo čineći ga lakšim od zraka. Letio sam čvrsto držeći svoj mač te skinuo velik čeličan štit sa leđa. Podigao sam pogled baš an vrijeme da vidim goleme ralje kako se otvaraju na desetak metara od mene i plamen kako suklja iz njih. Glasno sam se nasmijao, jer izvor me ispunjavao i štit je isijavao nebesko plavu svijetlost. Vatra se odbila od aure štita bez da se štit imalo zagrijao. Napravio sam piruetu u zraku i prebacio se preko jureće zmajeve glave uzviknuvši ime Izvora! Te zabio mač duboko u mozak zvijeri. Urlik je bio užasan, gotovo sam oglušio. Svijet je letio od mene neopisivom brzinom dok mi se jedno visoko drvo nije smilovalo i zaustavilo moj pad. Bilo je bolno. Oklop me djelomično zaštitio od udarca, no svejedno je boljelo. Pakleno je boljelo. Da bis tvar bila još gora, na drvu je bilo gnijezdo stršljena koje sam pokupio na putu prema dolje. Nisu djelovali previše sretni te su izboli ono malo kože što se vidjelo. Zamahnuo sam mačem i uzviknuo molitvu našto me nježna aura preplavi te udvostruči dimenzije mog tijela. Žalci stršljenova nisu me više mogli dotaknut. Osmjehnuo sam se, unatoč peckanju od uboda i stao ih sjeć mačem. Isprva je bilo nespretno, no kako sam se uhodao shvatio sam da nije toliki problem. Mač je zujao energijom i kao da ih je sam nalazio vodeći moje sad već izmorene ruke. Kako je bilo dobro ponovo osjetit izvor. Nakon toliko vremena, konačno sam bio slobodan. Veliki stršljen mi se zaletio u prorez na kacigi pa sam se bacio na tlo, zamahnuvši mačem u zraku. Preolovio sam ga. Prokletstvo, ubijam kukce. Na što sam to spao. Konačno sam odustao, stršljenova je bilo previše. Slegnuo sam ramenima i aktivirao prsten u koj mi je poluvilenjačka čarobnica još prije mnogo mjeseci pohranila vatrenu kuglu. Da, to je bilo prije nego mi je rekla da smrdim. Kugla je eksplodirala pod mojim odbacivši em o debelo drvo... posljednja stvar koju sam čuo prije nego me obavila tama bio je glasan prasak... uz misao prokletstvo tek sam ju našao...
Post je objavljen 15.09.2008. u 00:49 sati.