Dooooobro, nije baš tako jako strašno, no ... ne sjećam se kad sam zadnji puta ovako tulumario.
Obično je bilo veselica nakon svirke i tu sam ... doma.
Ali ovakvo veče, gdje sam bio publika i gdje sam plesao (gle sad ovo – plesao. Ooooo...), ... e to se ne sjećam.

I zato, plesni svijete, ako sam koga „malkice“ očešao ili ... sve ono što piše u peticiji „Stop nasilništvu na plesnom podiju“ podržavam i nadam se da nisam bio onaj zbog koga je ta peticija i pisana. 
Moram priznati ... razigrale mi se nožice.
A nisam bio jedini.
Tj. mislim da nije bilo nikoga tko nije mrdno guzom lijevo–desno kako je znao i umio (kao, u ostalom, i ja).
I, kao točka na „i“ ... na kraju padnem u ruke gđi veleposlanici Republike Kube Normi Migueline Goicochee Estenoz i pomislih: E sad si ga, Gorane, ... da prostiš. 
Korak si do međunarodnog incidenta.
A nemaš diplomatski imunitet. 
Lako je Vladiju, Robiju i ostalima koji su sa njom bili u plesačkom „klinču“ ... kad su tu doma.
No dobro ... bila je nježna samnom i obazriva ... pa diplomat je, k vragu ... i sve je prošlo u „nasmiješenim tonovima“. 
Uostalom, ako može naš g. Predsjednik Mesić ... ja sam, ipak, manje drven.
Dobro, i mlađi sam. Kaj je – je. 
Shvatili ste – after-party je protekao u zezanciji i plesu ... onako kako i doliči „afterima“.
Gđa Goicochea, gđa Llurka kao naša kubanka, „tata“ cubane u Hrvata Silvije Vrbanc, teta Castellanos, kompletan sastav “CLAN CUBANO” i ostali u kubanskoj delegaciji s jedne strane, a domaći salsa svijet (skoro pa kompletan – uf, Rupa, falio si mi) s druge strane ... svi smo postali jedna masa „uvučena“ u ritam ... i, skoro pa, se nije vidjela razlika tko je odakle.
I svi znojni, nasmiješeni, u pokretu ... i nikakvih frka ili sl. kad je toliko ljudi na okupu uz popriličnu količinu pića.
Zato volim ovu glazbu, ljude u njoj. 
No ... da bi ispao takav party, trebalo je doći na njega već „nabrušen“.
A nabrusili su nas “CLAN CUBANO” svojim koncertom u ZKM-u.
Jest da ne sviram taj stil, no to ne znači da ne volim poslušati i nešto drugo. Dapače, i sudjelovati (kao publika, naravno).
Dečki su „zaprali“ od prvih taktova, odmah digli sve na noge ... i rijetko se spuštalo nazad na stolice.
Da bi sve bilo „paprenije“ ... plesna sekcija je ... riječ „atraktivna“ je puno premalo.
Ojoj. 
Ima jedan izraz – „lezi grizi kamen“. E takva je.
I to, čini mi se, i za žensku i za mušku publiku.
Opasan ritam, opasni svirci, opasni plesači/ce ... ma pa-pa pameti.
Na tebe ću misliti sutra ... ako ga dočekam. 
Čak ni očajan razglas nije uspio pokvariti doživljaj.
Kad bi tonac izvadio čepiće za uši ... možda bi i čuo da nešto ne štima. Osim toga ... jak razglas ne služi samo za glasnoću, već i za kvalitetu zvuka. 
A još kad sam malo zbrisao „iza fronte“ ... “CLAN CUBANO”, skidam kapu - navježbani ste do bola, jer sumnjam da ste baš čuli što tko svira. 
Koliko ste transa proizveli kod publike, toliko ste bili u totalnoj kakofoniji monitora.
Zato ... skidam kapu, majstori.
![]()
Teta Castellano, „mi amor platonico“
... opravdava svoju reputaciju „Dama del son“ (a ne „del sol“, kako je pisalo u novinama. Žena pjeva, a ne glumi u „Baywatch“).
Na događajima u četvrtak nisam bio – em sam kasno saznao, em su Caimani imali jaču i sadržajniju probu ... i nisam imao snage.
No, kako sam čuo ... razglas je bio još gori ...
Ma ne, neću o tome.

Da zbrojim sve – ova je glazba toliko jaka da ni organizacijiski propusti (što zbog neznanja, što zbog ... trapavosti) ne mogu umanjiti pozitivne dojmove.
Za sretnike koji su uspjeli prisustvovati.
Jer ... ono što Kuba nudi (ono što nas samo i zanima – kultura u svim segmentima života) zaslužuje kud i kamo bolju organizaciju već zbog toga da se predstavi SVIMA koji je žele upoznati.
A ne da poljube vrata. Uz ... poznatu retoriku.

Opravdanu.
Siguran sam da će sljedeći put biti bolje – em zbog Kube, em zbog nas koji je volimo takvu šašavu.
Jer, veže nas zajednička osebina – strast. 
Sva sreća pa je danas nedjelja. 
P.S. Meni mobitel služi za SMS i pozive, pa ... zanemarite kvalitetu.
Tek toliko da vidite ... koliko nas je bilo u ZKM-u. 