O,ti čudna nebeska ptico
Lutalico!
Reci, gdje si sve bila?
Bi li znatiželjnom strancu,
Uslišala želju,ispričala što si vidjela?
zašto perje tvoje
Nije više bijele boje?
zbog čega tvoja krila
Nisu više fina?
Gdje ti je nestao sjaj
I kad ce lutanju tvome biti kraj?
Stranče, puno pitaš.
A čini mi se da i ti skitaš.
Od leta, umorna sam
Snage ja više nemam
Plakala sam nad svijetom tvojim
Od žalosti i od tuge,
Otjerali ste čak i duge
Na stablima rastu novčanice,
Po njivama se sade kovanice,
Na plažama nema više pijeska
Na betonu svijet se tijeska
Gole planine bez šuma stoje
Ostale životinje nebodere broje
Pustinje su postale staklene
Pa vi ste otjerali vrućine paklene
Teku rijeke crnog zlata
održavaju ih vođe pomoću ljudskih alata
U prašuma nema više drveća
Samo ostaci plastičnog cvijeća
Gdje bijaše mir, tu vodite ratove
Gdje je ljubav, tu širite mržnju
Gdje je svijetlo, tu raspršujete tamu
Gdje je život, tu sijete smrt
I što ti misliš, stranče dragi
Gdje je onda, nestao moj sjaj pravi?