Govorio si da mi daješ sve što želim.
A što si mi dao?
Suze i tugu da s njima život dijelim.
Govorio si da ti si sve što meni treba,
sigurna luka i mirno more.
I da…
Bio si moj komadić neba,
moj vjetar,
moje sunce.
A što sam tebi bila ja?
Samo igra!
Samo zabava!
Žena koja te je uvijek čekala.
Bila sam ti kao lutka iz izloga,
koju si uzeo kad ti je trebala.
Govorio si da ti si moja lutrija,
moja sreća,
moja sudbina.
I da…
Sve si to meni bio ti.
Tako dugo dok nisam saznala,
da ona ti je uvijek više značila.
Govorio si da sam ja tvoja mala,
da ti vraćam osmijeh na lice.
Ali tada nisam znala,
da to su riječi izdajice.
Govorio si da mi smo jedan za drugog stvoreni
i da ćeš me uvijek voljeti.
Ali to su bile samo riječi,
kojima si me htio kupiti.
Ovoga puta neću preko svega prijeći,
skupit ću stvari i otići.
Znam…
Jednom ću zaboraviti,
snove što smo sanjali,
stvari kojima smo se smijali,
planove koje smo imali,
jutra kad smo se skupa budili.
A tebi želim sreću
i da imaš sve što sa mnom nisi imao.
Ali zaboraviti nikada neću,
da je laž bila sve što si ikad rekao.
Post je objavljen 14.09.2008. u 17:38 sati.