Čuli ste prošli puta tijek devetog ukazanja Majke Božje sv. Bernardici u Lurdu. Rekli smo da ćemo se vratiti na ovu temu jer neki smatraju deveto Djevičino ukazanje jednim od najvažnijih, zbog posljedica toga ukazanja. Tada je na zapovijed Majke Božje potekao izvor vode koji, ponavljamo, još i danas nakon sto pedeset godina teče, i to tako da dnevno izvire iz njega dvadeset i dvije tisuće litara bistre hladne vode i nikada je ne ponestane, makar se u silnim količinama rabi i u samom Lurdu te raznosi na sve strane svijeta. Zašto se vraćamo na ovu temu? Zato jer nam Bogorodica riječima - idi na vrelo da piješ i da se opereš - daje izvanredno važnu pouku za život. Ono što je mala sv. Bernardica učinila kad se napila iz toga čudesnoga izvora i oprala, krasna je slika drugoga otajstvenoga izvora, o čemu želimo danas progovoriti, jer o tom izvoru, ukoliko se njime marljivo služimo ili ga preziremo, ovisi ni više ni manje nego naš vječni život ili naša vječna propast.
1. Ponajprije, kažimo nešto o zadaći vode u ljudskom životu. Ta je zadaća uglavnom dvostruka: voda gasi žeđ i čisti. Ona gasi žeđ. Ne samo ljudima, bio to sad odrastao čovjek ili dijete, nego i svim ostalim stvorovima. Zar nam ne kaže Sveto pismo, da i ''košuta žudi za izvorima voda?'' (Ps 42,2). Zar ne vidite kako i domaće životinje trebaju silne količine vode da ugase žeđ? I konji, volovi, ovce, patke, kokoši i bezbrojne druge? Kako bi pčelica proizvodila onaj fini med da nema vode? Može li cvasti ljiljan, ruža, ljubica, tratinčica i ma koji cvijet, a da i oni na svoj način ne gase žeđ vodom? Čime bismo se mi hranili i odakle kruh, kad ne bi pšenica, ječam, kukuruz i razne druge žitarice gasile na svoj način svoju žeđ vodom? To naš seljak indirektno izražava riječima kad veli: ''Zemlja je žedna''. Kad se ona napije vode, onda iz nje piju i sve biljke koje u tu svrhu i bacaju svoj korijen u zemlju.
Ali voda ima i drugu izvanredno važnu svrhu u ljudskom životu. Ona čisti. Neizmjerne količine vode trebaju svaki dan ljudi širom svijeta za svoje čišćenje, pranje, kupanje. Kolike samo mase vode upotrijebe svaki dan sve bolnice širom svijeta? Čak i nijemim životinjama izvanredno prija kupanje u vodi. Pogledajte samo patke! Pogledajte čak vrapce kako se rado kupaju! Pogledajte, na primjer, kanarince u krletki u sobi kako se rado kupaju, zabadajući glavice u one male posudice vode što im se inače pružaju za napitak.
A onda, i sami znate ljekovitu moć raznih kupki po svijetu. Puna ih je i naša domovina, kao što su Varaždinske Toplice, Topusko, Lipik, Daruvar, pa mineralne vode Jamnica, Lasinja, Apatovac itd.
2. A sada, braćo, vratimo se na čudesni izvor u Lurdu, što je potekao na zapovijed Majke Božje. Koja mu je svrha? Nema sumnje: ako je tko žedan, može se odanle napiti koliko hoće. I da se tamo kupaju bezbrojni bolesnici, svima je poznato. Kemijska je pretraga dokazala da ta voda nema nikakvih ljekovitih sastojaka. To je sasvim obična voda, kao i svaka druga pitka voda na svijetu. Ako ozdravlja bolesnike, ima se to pripisati višem uzroku, zagovoru Bogorodice.
No pitam vas, zar Bogorodica zbilja nije imala nikakve druge svrhe s ovim izvorom, koji je na njezinu zapovijed provrio iz kamenoga tla špilje, nego da se žedni tamo napoje ili željni tjelesnog zdravlja tamo okupaju? Tko bi takvo što ustvrdio, taj bi slabo poznavao našu nebesku Majku. Ako itko dobro poznaje i razumije značenje riječi Isusovih: ''Što koristi čovjeku ako cijeli svijet zadobije, a dušu svoju izgubi'' (Lk 9,25), to Ona i te kako dobro poznaje i razumije. Izvan je svake sumnje da je Bogorodica imala daleko uzvišeniji cilj pred očima kad je dala da izbije ovaj izvor bistre hladne vode. Koji je to cilj?
Ponajprije, čuli ste već kako je cvala nevjera u doba kad se Ona prije sto pedeset godina ukazala u Lurdu. Došla je da spasi od propasti nevjerno ljudsko društvo i da utvrdi u vjeri one koji su možda bili slabi. Svi pak znamo, makar se bezbrojna čudesa Božja zbivaju svaki dan na sve strane svijeta (rast pšenice i njezino umnažanje te svih ostalih stvorenja, bilo to u biljnom bilo životinjskom carstvu, što li je to drugo nego neprestana čudesa Božje moći?), da čovjek ipak prolazi kraj njih manje-više ravnodušan jer su svakidanja. Ali, kad se desi neki događaj izvan toga reda, čovjek odmah napne uši, postane pozoran, zamisli se. Zato je, vidite, Isus Krist činio tolika čudesa među Židovima da ih preko njih privuče k vjeri u Boga i utvrdi u vjeri. Zato Bog kroz vjekove daje, pa i danas u našim danima, da se tu i tamo, kao recimo u Fatimi, Lurdu i drugdje, zbivaju čudesa: da nevjerni progledaju, a slabi u vjeri da se učvrste. I nema nikakve sumnje da je sam postanak toga izvora u kamenoj onoj špilji, gdje nikad nije prije bilo kapi vode, mnogima vratio vjeru u Boga. A ono što se desilo u onim danima i dešava se i danas u vezi s onom vodom - zdravlje tolikih ljudi - kolike je ljude utvrdilo i ojačalo u svetoj vjeri!
3. Međutim, nije li naša draga Mati Božja htjela još nešto više tim izvorom reći? Ja sam duboko uvjeren da jest. Što?
Svi se sjećate one zgode iz Evanđelja, kad je Isus došao u krajeve Samaritanaca. I dok su njegovi apostoli otišli u grad da kupe hrane, On je umoran sjeo kod zdenca Jakovljeva. Dok je tako sjedio, dođe žena Samaritanka da zagrabi vode. Bila je to žena grješnica, kao što se vidi iz riječi Isusovih. Pet je muževa imala i ovaj šesti, s kojime se povezala, nije bio njezin muž, nego konkubinac. Isus je došao tražiti izgubljene ovce, a takva jedna ovca bila je bez sumnje i ova žena Samaritanka. Kao dobri pastir blago navraća Isus govor na njezino bijedno duševno stanje. Srce se jadne grješnice sve više otvara istini. I kad se ona čudi da Isus od nje traži vode, jer Židovi nisu mogli vidjeti Samarijanca, kao i obratno, reče joj Isus: ''Kad bi ti znala dar Božji i onoga koji ti govori: 'Daj mi da se napijem!' ti bi ga zamolila, i on bi ti dao vodu živu''. Žena se sve više čudi, a Isus nastavlja: ''Svaki koji pije od ove vode, opet će ožednjeti. A koji pije od vode koju ću mu Ja dati, neće ožednjeti nikada. Nego voda, koju ću mu ja dati, bit će u njemu izvor vode što teče u život vječni'' (Iv 4, 1-42).
Kakva je to voda? Nikakva druga nego nauk isusov, milost Božja, milost Duha Svetoga, koji se naskoro imao razliti na sav svijet kao nepresušni izvor za čovječanstvo, koji je đavolska zloba lišila milosti Božje i nesposobnim učinila za bilo kakvo dobro. Ta milost Božja čovjeka je opet učinila djetetom Božjim, sposobnim za svako dobro djelo, za krjeposni život na zemlji, koji će jednom završiti u blaženoj vječnosti.
Po toj živoj vodi milosti Božje, koja je protekla iz probodenoga srca Isusova na križu, zbila su se i zbivat će se do konca svijeta divotne promjene. Ta je živa voda od bludnice Magdalene učinila svetu Magdalenu pokornicu. Ta je živa voda od siromašnoga grješnika carinika Zakeja učinila pravo dijete Abrahamovo, kako veli sam Isus kad je ušao u kuću Zakejevu. Ta je živa voda učinila od carinika Levija Mateja Evanđelista, apostola, sveca mučenika. Ta je živa voda učinila od krivokletnika Petra pokajnika Petra i postavila ga vrhovnim glavarom Crkve Božje. Ta je živa voda učinila od razbojnika na križu svetog Dizmu. Ta je živa voda stvorila i presadila u nebo milijune onih svetih mučenika kroz stoljeća. Ta je živa voda napajala bezbrojne tisuće svetih pustinjaka i presadila ih iz pustinje ovoga života u divnu nebesku domovinu. Ta je živa voda bila okrjepom milijunima redovnika i redovnica kroz stoljeća, tolikim svetim udovicama počam od sv. Pavle i Monike, pa onamo preko Franciske Rimske i Chantal, Brigite i drugih, sve ovamo do naših dana. Ta je živa voda bila snaga kršćanskih svetih kraljeva i kraljica na prijestoljima, da ih ne zabliješti sjaj zemaljskih kruna, nego da misle na neprolazne krune u nebu, kao što dokazuje sv. Elizabeta Portugalska, sv. Henrik car, sv. Pulherija carica, sv. Ljudevit kralj i razni drugi.
Ali, dopustite, braćo, da vam stavimo pred oči jedan poseban izvor u vezi s ovim čudesnim izvorom što je protekao u Lurdu na Bogorodičinu zapovijed.
Dana 16. veljače 1867. zgnječilo je stablo lijevu nogu radniku Petru Rodderu u nekom mjestu u Belgiji. Liječnici su ustanovili da su mu malo ispod koljena potpuno prelomljene obje kosti potkoljenice, takozvane tibia i fibula, goljenična i lisna kost. Otvorile su se dvije teške rane, liječnici se redali jedan za drugim i konačno se složili da je stanje neizlječivo i noga se ima amputirati. Ali bolesnik se tome usprotivio i tako podnosio silne boli kroz punih osam godina. [Dana] 7. travnja 1875. pošao je sa svojom suprugom vlakom u mjesto Ostaker, gdje je bilo sazidano svetište u čast Majci Božjoj Lurdskoj. Bilo je muka za sve ljude gledati kako se ovaj teški bolesnik vuče na štakama do špilje. Noga nije visjela na kostima nego samo na koži i mesu. Nakon što je taj jadnik popio malo lurdske vode i moleći obišao na šljakama uz velike boli dvaput onu priprostu špilju, sazidanu u čast Lurdske Gospe, sjeo je pred kip Majke Božje. Ali gle! Najedanput ustade, i kao da se uopće ne sjeća, da je najteži bolesnik, bez ičije potpore pođe i klekne pred sveti lik Bogorodice. Bio je potpuno zdrav. Ustao je i mogao hodati kao najzdraviji čovjek koji nikada nije bio bolestan.
To je ozdravljenje pobudilo silno zanimanje ne samo kod običnih ljudi, nego i u liječničkim krugovima, i jedan od liječnika, slobodni mislilac, javno se obratio Bogu i našao put u Crkvu katoličku. Petar Rudder živio je još dvadeset i tri godine iza tog čudesnog ozdravljenja i umro od upale pluća u dobi od 75 godina. Godinu dana nakon smrti bilo je njegovo tijelo na molbu više liječnika iskopano, a noge na zglobovima odsječene. Na obim se kostima lijeve noge vidio trag prijeloma, ali su kosti bile točno onakve kao i na desnoj nozi, premda mu je prije ozdravljenja na bolesnoj nozi bio otpao velik dio kosti. Te su kosti sačuvali da služe kao svjedočanstvo i načinili su od njih faksimil u bronci.
Vidite, ne dolaze li tisuće sličnih duhovnih bolesnika s prelomljenim, ako hoćete, kostima na divni božanski izvor svete ispovijedi? Tu su možda ubojice, tamo gadni preljubnici, tamo bezdušne majke koje su ubile dijete u krilu svojemu, tamo bezdušne babe paklenjače koje su izvele to ubojstvo u krilu materinu, lakome za novcem ili bolje krvarinom, tamo lakomci koji su iz pohlepe za novcem možda prijevarom ili drugim makinacijama spravili na prosjački štap drugoga čovjeka, ovdje opet obični bludnici, tamo grdne pijanice koji su upropastili ne samo sebe nego i čitavu svoju obitelj. Ali, samo Bog zna koliko takvih duhovnih prijeloma kostiju i bogalja ima na svijetu. Pa ipak! Svi, svi koji iskreno i raskajana srca dođu na ovaj otajstveni Božji izvor, svi doživljavaju čudo, stječu opet potpuno ozdravljenje duše. Kao što je na zagovor Matere Božje ovaj jadni Petar Rudder ustao potpuno zdrav i poživio dugi niz godina s obzirom na tjelesni život, tako vidite svi ovi duhovni bolesnici, grješnici, na čudesnom izvoru milosti Božje, napose u svetoj ispovjedi, stječu potpuno zdravlje duše i postižu život vječni.
I to je, kako se nama čini, htjela najviše naglasiti naša draga nebeska Mati u Lurdu prije sto pedeset godina kad je rekla Bernardici: ''Idi na vrelo da piješ i da se opereš.'' To govori i nama svima, napose grješnicima naših dana: ''Idite na nepresušno vrelo milosti Božjih da pijete i da se operete!'' Napose na vrelo koje se zove sveta ispovijed, da ne umrete u smradu grijeha svojih i ne poginete od žeđi.
Post je objavljen 14.09.2008. u 15:13 sati.