Marketing
Filmovi
Pogledala Goyas Ghosis Miloša Formana. Neću o filmu iako je gledljiv, očekivala sam više, razmišljam zapravo o instituciji Crkve i ljudima u njoj. Ne o nama vjernicima. Mi smo preplašeni puk, često rulja kojom se da manipulirati. Čast iznimkama, tako se kaže.
Jučer sam gledala na kanalu History o izboru novog pape. Volim pogledati taj kanal ali već i vrapci pjevaju da Odmak voli povijest.
Jutros najranije stavila i počela gledati The Golden Compass", film s Nicole Kidman i Danielom Craigom.
Uzbuđena sam kao malo dijete. Volim Nicole Kidman. Ona je bez svake sumnje vanzemaljac. Ima odličnih glumica koje rado gledam, ali Nicole Kidman je nešto posebno. Moram pogledati tko igra dijete, curicu, kako god prekinula sam film da mogu duže uživati u njemu. Volim takve teme i zaigranosti. Bogu hvala da su nove metode-i kompjuterske mogućnostii razvile stvari toliko da sa lošom scenografijom- ne znam je li se to na filmu tako kaže, ne izgledaju totalno neuvjerljivo.
Sjećam se jednog fima Nosferatu (1922)
Izvor: Wikipedija
•
Nosferatu (njem. Nosferatu, eine Symphonie des Grauens) je njemački fantastični crno-bijeli nijemi horor film iz 1922. Snimljen je indirektno po knjizi „Dracula“ koju je napisao Bram Stoker – naime, redatelj F. W. Murnau je htio dobiti prava za ekranizaciju romana, no kada ju nije dobio jednostavno je „ukrao“ priču i izmijenio imena likova. To je jedan od klasika kinemtaografije u kojem su se upotrijebili razni ekspresionistički trikovi.
Režija: F. W. Murnau
Glume: Gustav von Wangenheim (Thomas Hutter), Max Schreck (Grof Orlok), Grata Schroder (Ellen Hutter), John Gottowt (Profesor Bulwer) i dr.
• Lik Orloka se nikada ne vidi da trepne na filmu
• 1979. njemački redatelj Werner Herzog je snimio remake, "Nosferatu: Phantom der Nacht"
• Po zakonskoj tužbi udovice Bram Stokera, svi negativi su trebali biti uništeni. No, to se nije dogodilo.
• Ime "Nosferatu" potječe od grčke riječi nosophoros, što znači "donosilac bolesti".
Kritičar Dennis Schwartz je u svojoj recenziji napisao: "Ovaj klasični horor film je kao vino koje postaje sve bolje sa vremenom; posebno nakon što se pogledaju noviji filmovi o Draculi koji su postali klišeji a glavni lik, vampir, je postao romantična camp figura. Ovaj horor film je izbjegao od Dracule stvoriti atraktivan lik i umjesto toga se koncentrirao na njegovu požudu za krvi (što je možda metafora na Njemačku i njenu požudu za ratom). Odlično je napisan od Henrika Galeena, vrhunsko fotografiran u crno-bijelom i u raznim ugođajnim igrama sjene i svjetla od Fritza Arnoa Wagnera, a neobične lokacije, uglavnom smještene u eksterijerima, koje su savršeno prilagođene makabričnim događajima, su dizajnirani od spiritualista Albina Graua".
Roger Ebert je zaključio: "Film nas ne straši, nego nas proganja. Ne pokazuje nam da vampiri mogu iskočiti iz sjene, nego da zlo može rasti tamo negdje, inspirirana smrću" a Ali Barclay: "Iako ima puno sporiji ritam od većine modernih filmova, ovo je još uvijek jedan od najljepših i najatmosferičnijih horor filmova ikada snimljenih". Ipak, bilo je i negativnih kritika: tako je Christopher Null napisao: "Nosferatu zaslužuje svoje mjesto u arhivima kinematografije, ali njegova privlačnost za moderne gledatelje je sigurno gotovo potpuno izgubljena".
Evo zgode u vezi baš sa ovim filmom.
Svojevremeno dok sam živjela u Njemačkoj jednu večer, suprug je već bio zaspao, počela sam gledati Nosferatu u toj prvoj verziji. Volim te filmove a još mi je draža jeza i strah koji me drži cijelo vrijeme gledanja, ali me progoni i kasnije pa ako sam sama u stanu obavezno upalim negdje svijetlo, pregledam sve sobe i zavirujem ispod kreveta.
Dakle, gledam ja taj film. Sve je amaterski, tješim se. Vide se i mikrofoni. Ha-ha. Smijem se u sebi, ali ne lezi vraže film završava točno u ponoć. Ja ugasim svijetlo. Suprug već odavno spava. Njemu sam ja djetinjasta zajedno sa svim mojim interesima pa i za takve filmove.
San nikako na oči. Vrte mi se slike iz filma i u tami vidim sjenu. Opet upalim svijetlo. Uznemirena sam, ali sve je jasno. To je samo moja mašta i strahovi. Polako se uvlačim u san i onda odjednom nevrijeme. Grom udari u dizalicu na gradilištu u našoj blizini. U našem stanu prasak na sve strane. Iskoče svi utikači, padnu svi lusteri. Onaj u spavaćoj sobi skoro na moju glavu. Započnem kričati, lovim supruga itd itd. Kuhao mi je kamilicu. Nismo zaspali cijelu noć.
Evo i sad u Splitu grmi, počinje kiša. Konačno. Na sreću sviće.
Skrenula sam s teme ali možda vas zabavim i zainteresiram za ove filmove.
A tema je ionako bila vrlo teška i o njoj ću jednom drugom prigodom.
Preko oka vidim da se Lara uselila u moj krevet. Dovukla je i svoju dekicu.
Slijedi deložacija, ali spava tako slatko da mi je ipak žao. Naročito nakon početka gledanja Zlatnog kompasa. Tamo naime svatko ima svoju životinju kao preslik ili prasliku- ne znam točno, po meni dobro je jedno i drugo.
Post je objavljen 14.09.2008. u 07:12 sati.