Oci bi mozda Namjerno i mimoisle
i Zaboravile
i da se Nikada ne susretnu
sa ovim Zestokim rastvorom Stvarnosti
ali Potiljak to ne zeli
niti Hoce
naprosto nije od onog soja Kukavickog
svakoj Sici hoce na Megdan da izadje
i da se u Oci pogledaju
i da se kroz oci udje u unutrasnjost Tijela
i Duse ako jer ima
ako je bilo dovoljnoj Kolicini
Ikada
Iz jutarnjeg izdanja Novina saznajem
da Smrt dobro radi svoj Prokleti posao
jer citulja ima svakim Danom sve vise
i Vise
dok mnogi smatraju
da sa iznenadnim umiranjem Ljudi
umire i Prostor u kome su oni zivjeli
i Trajali
na Nacin kako su trajali
U svemu Tome gdje je Moja malenkost
moje Tijelo je vec umotano u Zaborav
moje Oci sto sve vide usitnjeno
i na Tamnoj pozadini
Zapada
Jutarnju Casu
Zestokog rastvora Stvarnosti
evo ispijam do samoga Dna
pa kako mi Bude
pa kako mi dragi Allah odredi
koliko jos Koraka da ucinim
u Potrazi za vlastitim sada vec Starim
Osipanjem
da osipanjem i Glasom jasnim
i Zemnim
samo naznacim Sliku stvarnosti.
(Meho Barakovic-"GÖTEBORG ILI KO BI REKAO DA JE TO MOGUCE")
Post je objavljen 14.09.2008. u 00:17 sati.