"On im je izlagao i svjedočio za Kraljevstvo Božje i nastojao ih - i to od jutra do večeri - uvjeriti u Isusa..." (Dj 28, 23).
Zaista je nevjerojatan taj Pavao! Bio je omanje tjelesne građe, malen, samo ime mu znači "malen", a toliku je energiju posjedovao! Tim više što on nije samo navješćivao i poučavao, nego je kao šatorar radio i zarađivao novac za pokrivanje svojih životnih troškova, jer kao što sam više puta spominje, nikome nije htio biti na teret. ( Kako je mogao izgledati sv. Pavao pogledajte u postu o fotorobotu sv. Pavla, kojeg je izradila njemačka kriminalistička policija.)
Sv. Pavao nije imao fiksno radno vrijeme, nego je radio prema potrebama od jutra do večeri ili od večeri do jutra ( zgoda sa usnulim mladićem Eutihom Dj 20, 7 -12) i do kraja svojih snaga.
I tu mi sada opet misli idu u neke današnje prilike i neprilike s kojima se ne mogu pomiriti. Jedna takva pojava je i sveučestalija praksa "slobodnog ponedjeljka", kad župljani ostaju bez mise jer župnik ima slobodan dan, a zamjene nema. Ipak čini mi se da se to događa samo u prigradskim i seoskim sredinama i to samo u nekim. Ovisi o župniku. Ne želim i neću nikoga osuđivati, hvala Bogu da ne moram biti sudac, ali se pitam, zar bi ta misa od pola sata narušila župnikov odmor? Puno bih još tu mogla nabrojati žalopojki o zaključanim crkvama, o radu župnog ureda, o odnosu prema vjeroučiteljima i laicima koji bi u Crkvi htjeli nešto raditi, a ne da im se, ali već mi je i ovo puno, jer kao što sam negdje pročitala, koliko vremena potrošiš na kritizitranje, bar toliko moraš i moliti za istu stvar. Znam da ima i drugačijih divnih primjera, i sama sam ih doživjela, ali s malo truda i ovo bi se moglo poboljšati.
U čemu je tajna Pavlovog života i djelovanja? Kako je on to sve mogao? To ću vjerojatno bolje shvatiti nakon što još 288 dana provedem u društvu sa sv. Pavlom i njegovim poslanicama. Ali i sada mi je već jasno ono osnovno: