U haljinici ljetnoj...
Plavokosa,
Lakonoga,
Nečujna,
Bosa...
Nasmiješena, mirisava,
Pod mjesečinom...
Došetala si nevidljiva i tiha,
Sjenovitom stranom...
Prašnjavom cestom kroz selo...
Pokraj niza kuća,
Do kolibice stare.
Čekao sam te tamo.
Pošli smo zagrljeni dalje,
Kroz rosnu travu,
Do jezerca malog,
Uz miris mente i cvrčaka poj.
Na mirnoj vodi,
Ogledao se Mjesec.
Kratko prije zore,
Morala si nazad.
Prepun tvojih čari,
Otpratih te sretan,
Sve do vaše kuće.
I više nismo...
Ne, stvarno nismo
Viđali se mi.
Slučaj je tako htio.
Gledam te danas kako:
U haljinici ljetnoj...
Plavokosa,
Lakonoga,
Nečujna,
Bosa...
Zalijevaš ruže u vašem vrtu.
Prolazim, a ti me ni ne vidiš.
Ne pozdravljaš me više
Na nedjeljnoj misi.
Sve je drukčije, nisam više sam,
Al' izgledom ti se promijenila nisi.
Post je objavljen 13.09.2008. u 22:49 sati.