Našao sam da je ljepota planova u pozitivnoj korelaciji s lijenošću. Zato ću opet pričati pokušavajući uhvatiti što više onoga što mi se mota po glavi.
- Što ako bude živo?
Recimo da spadam među one nervozne likove koji nisu u stanju svjesno progutati (čuti, doživjeti i ostati na miru) laž, nepravdu, glupost, pa čak i običnu prijetvornost ili lijenost. Ne pokušavam sad prodati sebe pod nekog hipermoralista.
- Pokušat će.
Ponašanje koje sam opisao u svojoj je biti bolesno. A sad moram dodati i jednu osobinu koja je poprilično fiktivna, a treba mi za razvoj ideje. Recimo da spadam među stvorove koji naprave što su naumili. A i da sam u nekom času ipak naučio mudro šutjeti kad vidim neki dokaz ljudske ništavnosti) Sad sam postao svoj lik i mogu prepričavati svoj zapravo prilično neobičan život, i to u usporedbi s onim za koji se zna.
Vraćamo se u prošlost, kad još Internet nije bio uveden u osnovna ljudska prava i kad se ljudi nisu rađali s brojevima. Bijah nervozan student kad sam počeo progoniti pseudoznanstvenike, spirtualce i ine prodavače magle. Išao sam po njihovim prezentacijama, tražio promotivne štandove, obilazio seanse i predavanja, osobno im dolazio, ... i radio scene. U početku sam se brzo odavao odmah govoreći kako im ne vjerujem, prijeteći im policijom (obično potpuno bezuspješno), vičući im da su lopovi i pokunjeno se kupeći doma. No, napredovao sam, kako i priliči nekome tko na nešto troši volju i vrijeme. Prebacio sam se s odgovora na pitanja. Umjesto da vičem, pravio sam se mutavim i pitao, pitao, pitao.
Kako točno liječite tumore?
Koliko ste uspješni?
Potpuno? A koliko ste pacijenata već imali?
Ne bi li se to osjetilo na statistikama?
Kako osjetite da je netko bolestan? Zašto ja to ne mogu osjetiti? Možete li meni reći kakvo mi je stanje?
Vidite, moje kosti su dosta šupljikave, vidio sam na rendgenu. Zašto mi to niste rekli?
I tako dok me ne bi potjerali.
Jasno, na predavanjima bi me obično utišavala publika dok bi se predavači znojno smješkali. Neki su me i prozivali Sotoninim agentom, reptilom, svega sam vidio, iako sad malo napuhujem. Uglavnom su ostajali prisebni, a često bi me i uz pomoć publike pravo potukli.
Nakon par godina počela mi se kristalizirati jedna otužna slika. Od svih svojih pokušaja niti jednom nisam nikoga očistio od vjerovanja. Naklonost sam uživao kod skeptika dok su me njuejđeri masovno prezirali ili čak mrzili. Vjerovanje u tih ljudi ukorijenilo se bolje nego trnje (vrtlari će me razumjeti).
Pa sam počeo raditi eksperimente. Po gradu sam postavljao lažne oglase iscjelitelja, vidovnjaka, koječega, i čekao da vidim tko će mi se javiti. Poziva je bilo puno. I svi su me kleli kad bih im rekao da samo gledam koliko ima budala po gradu. Ne krivim ih više. Znanje je očito dosta probirljivo kad bira brlog u kojem će se gnijezditi.
Jednom sam tako skupio neke novce i ubio ih na tovar magnetića. Bili su dosta jefitini i prilično bezlični, a u meni je još bilo dosta volje za radom. Pravim radom. Oko mjesec dana sam strugao po njima dok nisam dobio što sam želio - magnetne rune što čuvaju od zaraza. Autentične i unikatne k tomu.
S materijalom za najzanimljiviji svoj pokus dotad (prvi put išao sam lagati ljudima u oči da vidim kako će se ponašati) krenuo sam na prvo proštenje koje je bilo dostupno. U dva dana zaradio sam desetak tisuća kuna. Opijen zaradom, rasprodao sam sve magnete u idućih par tjedana. Nekim kupcima sam ponešto natuknuo o svojim sposobnostima (potpuno izmišljenim) da mogu poboljšati opće zdravstveno stanje samo pozitivnim mislima pa sam uskoro dobio i prve pacijente. Pazio sam da beznadne što prije udaljim od sebe (umirivši ih kako znam) i da nikad ne tražim novce. Ostavljali su mi ipak koješta (na indeksu mi se točno vidi koje sam godine prešao u nadriliječnike, vremena za učenje je naprosto nestalo). Također sam nakupio medicinskih knjiga i bacio se na proučavanje. Čisto da se riješim svega što treba pravog doktora. Za trendove nadriliječnika da se prodaju kao dopuna pravoj medicini već sam znao i samo sam ih primijenio. Pričao sam pacijentima paralelno o tomu što im se zbilja zbiva u tijelu (jasno, što pozitivnije moguće) i potom o životnim silama koje treba upregnuti da počne ozdravljenje. Slušali su me takoreći pobožno i dosta puta mi je došlo da nekog ošamarim i objasnim mu kako je naivan. No, nisam. Dosta njih je bilo i zdravo. Dio njih su moji današnji izlječenici od raka.
Usput sam si i pravio statistike. A sad ću priču naprasno prekinuti jer ne želim prejudicirati.
- A jesi se pravo uvrtio. Šteta što nemaš muda reći da su problemi moderne medicine manjak ljudi koji bi s pacijentima pričali, manjak volje u ljudi da paze na sebe i opće neobrazovanje. Ponajviše prvo.
- Da te ispravim, to su problemi medicinara. Medicinski problemi su bolesti.
A sad se okrenite i pazite na zube dok povraćate.
Post je objavljen 13.09.2008. u 20:25 sati.