Kao da postoji neka drustvena zakonitost da danas u suvemenom svijetu,sve zemlje koje imaju imperijalne namjere budu "kaznjene"sa po jednim svojim Vijetnamom.Kao po pravilu,svaka od tih zemalja opravdavala je rat u svom Vijetnamu visim interesima nacije.Sve te drzavne vrhuske koje su zapravo predstavljale vojno-industrijske komplekse svojih zemalja,pod pritiskom vlastitog naroda i svjetskog javnog mnjenja,a najcesce odlucnim otporom napadnutog naroda,izlazile su iz ratova moralno,politicki i vojnicki porazene,sa desetinama hiljada poginulih,obogaljenih i unesrecenih ljudi i porodica.Narod tih Vijetnama,iako znacajno unisten i unesrecen,izlazio je ne samo moralnim,vec i politickim i vojnickim pobjednikom,prosavsi kroz katarzu,duhovno obnovljen.
Da li se jos sjecamo,ne tako davnih,sezdesetih godina i francuskog Vijetnama u Alziru,ili onog pravog Vijetnama u kome su se Amerikanci sedam punih godina petljali,da bi jedva s"obrazom"izasli iz njega,ili onog Vijetnama bivseg SSSR-a u Afganistanu,koji je nakon desetak godina ganjanja po gudurama i klancima mudrom politikom skoncao Gorbacov.
Dok je Karadzic plasio Amerikance,da vojno u BiH ne bi intervenisali,da ne udju u novi Vijetnam,svjesno je uvlacio Srbiju(svakako uz saglasnost Milosevica)sve dublje u rat u Bosni i Hercegovini(jer se na njenom tlu nalaze regularne jedinice nekoliko srbijanskih korpusa).Srbija je definitivno u Bosni i Hercegovini dobila svoj Vijetnam.Hrvatske namjere prema Bosni i Hercegovini,prikrivane pred domacom i medjunarodnom javnoscu brzim diplomatskim priznanjem nase zemlje i prijemom oko 200000 izbjeglica,posljednjih mjeseci postale su ocigledne,narocito poslije Bobanovog pisma kardinalu Kuharicu i zarobljavanjem u Fojnici pisanih dokumenata o namjerama prikljucivanja tzv.HZ"Herceg Bosne"u korpus drzave Hrvatske.Tako je Hrvatska,pored jednog rata kod kuce kao i druge"imperijalne"sile,dobila svoj Vijetnam
na teritoriju druge suverene drzave.
Karakteristicno je za sve Vijetname postojanje pete kolone,preko koje su se pred domacom i medjunarodnom javnoscu pravdali imperijalni planovi i osvajanje interesnih sfera i teritrorija.U Alziru je to bila kolonizirana zajednica Francuza,u Vijetnamu su to bili proamericki raspolozeni imucni slojevi,u Afganistanu su to bili ideoloski prosovjetski raspolozeni gornji slojevi drzavne birokratije,a u Bosni i Hercegovini petu kolonu cine vecinom ruralni slojevi srpskog i hrvatskog stanovnistva,okupljeni u SDS i HDZ,predvodjeni nacionalisticki i sovinsticki orijentisanim dijelovima inteligencije.
Otuda srpsko-hrvatski prijedlog o organizovanju Bosne i Hercegovine kao konfederacije triju nezavisnih drzava kao nacionalnih entiteta nije nista drugo nego nacin da se pred domacom i medjunarodnom javnoscu nadje politicki i diplomatski ugladjen izlaz iz svog Vijetnama medjunarodno-pravnim legitimiranjem izvrsenih teritorijalnih osvajanja.
Time se hoce prikriti sva dubina moralne krize u koju su doveli svoje narode,ali istovremeno da budu slavljeni kao
"ocevi nacije"koji su uspjeli u onome u cemu njihovi srednjovjekovni pretci nisu,da svojim drzavama prikljuce nove teritorije i da time opravdaju ogromne vlastite zrtve,ali i svoje zlocine koje su pocinili na bosanskom narodu i njegovoj drzavi.Takav politicki rasplet za bosanski narod bi znacio gubljenje vlastitog identiteta,a za drzavu Bosnu i Hercegovinu,ukidanje njenog vec priznatog medjunarodno-pravnog legitimiteta.
Velicanstveni otpor koji pruzaju Bosanci garancija je da ce Srbija i Hrvatska i njihova peta kolona u Bosni i Hercegovini zavrsiti kao i svi dosadasnji Vijetnami-pobjedom naroda.
("Oslobodjenje",2.I 1994.)
(Omer Ibrahimagic-"BOSNA JE ODBRANJENA ALI NIJE OSLOBODJENA")
Post je objavljen 13.09.2008. u 16:25 sati.