Marketing
Službeno sam miljunaš. Pa što!
Ne nisam osvojio neki jackopt na lotu. Mislim da bi tada službeno bio multimilijunaš. Za sada nisam još to.
Moram samo upozoriti da je ovaj post samo moje razmišljanje, tako da možda neće imati smisla, ili će završiti sa time da ustanovim ono što sam na početku i tvrdio.
Šećem se ja lijepo sunčanim ulicama St. Petersburga. Dok je hladan vjetar hladio moje čelo i mrsio mi moju jadnu kosicu gledam ljude i gledam izloge i počeo razmišljati o novu.
Naime prešutio sam da sam kupio stan u Zagrebu dok sam bio mjesec dana na godišnjem. Sve u svemu, ništa posebno. Puno ljudi kupuju stanove, pogotovo u današnje vrijeme kad je lako kupiti stan. Ako mislite da je teško dođite u Rusiju gdje je su prosječne kamate na stambeni kredit i do 12-17%. Kad bi ljudi malo više putovali i živjeli van Hrvatske zapravo bi skužili da je Hrvatska sasvim pristojna zemlja, ali o tome neki drugi put.
Jednog dana došlo mi pismo od tvrtke od koje sam kupio stan. Stan je inače novogradnja. Neće biti gotov još jedno vrijeme. O namještanju neću ni razmišljati. Uglavnom otvorim ja kastlić kao tamo pismo od tvrtke. Uđoh ja u stan i radoznalo otvorim pismo.
Pismo je bilo nešto kao račun o tome koliko je uplaćeno na njihov račun, te potvrda da je stan u kompletnosti isplaćen. Letjeći preko papira gledajući brojke zapelo mi za oko nešto.
Na dnu papira je lijepo pisalo:
Moje ime ...... uplaćeno MILJUN i neka siča (neću sad u detalje) kuna..... datuma tog i tog.
Tek tada mi je kliknuo u glavi da imam imovinu vrijednu milijun kuna. Moram napomenuti da iako je tehnički stan na moje ime, tj. zakonski je samo moj i ničiji drugi, moram napomenuti da kao i svaki Hrvat dio sam dobio od banke i dio od roditelja. I bez i jednih i drugih ne bi ovo bilo moguće.
Ipak na papiru piše crno na bijelo, da sam ja službeno milijunaš. Znate kad ste bili mali i gledali TV i gledali milijunaše sa svime i svačime. E u tom trenutku sam se osjećao kao klinjo kojem je ispunjen neki dječački san. Bio sam neizričito veseli.
Međutim to veselje mi je brzo prolazilo, čak i uz veliku muku da zadržim taj osjećaj, realnost mi je kucala na vrata i vraćala me u surovu javu. Iako činjenici da ću još biti vrlo mlad kad isplatim kredit, te da sam nikad ne bi mogao ovo, shvatio sam da biti milijunaš (bar u kunama) nije niša posebno. Još jedan san za koji se ispostavilo da nije onakav hype kakav bi trebao biti. Pogotovo ako znamo da puno ljudi tehnički gledajući ima pokretne i nepokretne imovine vrijedne više od milijun.
Međutim neću biti pizda i reći ću da sam ipak vrlo ponosan sa onime što sam postigao sa 26 godina.
Razmišljajući dalje, gledao sam kako mi je život tekao do sada.
Preskočiti ćemo ciljeve, poput onog zbariti neku savršenu koku, oženiti se sa milijunašicom, postati netko tko će promijeniti svijet, imati jebeni auto, otići u svemir (ovo je još otvoreno, toplo se nadam), završiti u krevetu sa Alyssa Milano
( Osmijeh, ravan želudac, tetovaže, seksipil. Da još uvijek je sve tu. Inače još kad sam nju gledao kao klinku u seriji "Who is here the boss", sam bio zaljubljen u nju.Tako da ovo već dugo traje. Koji sam ja frik. Neostvarenje ovog sna nikad neću prežaliti). O čemu sam ono pričao. Ah da, neostvarni snovi. Vratimo se temi, ovo su ipak ozbiljne stvari.
Završiti dobar faks - check
Naći dobar posao - check + bonus putovanja
Zarađujem dobro. Ajmo si staviti cilj zaštedjeti 100 000kn u dvije godine - check + bonus. Postigao to za godinu dana. Bilo bi i više, glupi fondovi, ali bar sam naućio vrijednu lekciju u životu. NE igrati se sa novcem
Kupiti stan - check.
I što sad.
Sad bi se trebao oženiti, ali ipak ovdje govorimo o karijeri, tako da ću ovo maknuti sa popisa.
Postati multimilijunaš - on going
Gledajući ovo na papiru vidim da su mi ciljevi sve veći i veći. Što će se desiti kad postanem multimilijunaš (kako ovo smiješno zvuči kad se izgovori na glas). Sad samo moram skužiti kako to postati i ne izgubiti sebe u procesu i ostati vjeran svojim principima i obećanjima samome sebi.
Zahvaljujući materijalističkoj baki, iako znam da novac ne može kupiti zdravlje, sreću, radost, može ti njih dovesti nadohvat ruke. Na tebi je dal ćeš ih zgrabiti ili ne. Tako da mislim da ću kao i sva ljudska bića željeti sve više i više i više i više. Tješim se je to ugrađeno u nas, i da to čini ljude tako uspješnom vrstom. Koja loša utjeha.
Ako ništa drugo, bar jednu stvar mogu otpisati sa liste nerealnih želja. Drugi ne mogu niti to. I za to sam zahvalan.
P.S.
Pozdrav iz prehladanog St. Petersburga. Prijelaz sa 30 na 10 stupnjeva nije ugodno.
Odlučio sam da dok ne umrem postoji šansa da budem sa Alyssa Milano, jer ipak ništa nije nemoguće, jel tako?
Post je objavljen 13.09.2008. u 13:25 sati.