Marketing
Konji –dika Slavonije
Bio sam dječarac kada je dida još držao konje i kad je staja bila puna krava, konja i svinja. Moj mali fini nosić baš i nije bio za te mirise,a alergija na sjeme livadnih trava pojavljivala se u vidu serije kihanja kada smo sjeno istovarivali. Konji su ipak bili nešto posebno, onako graciozni, lijepi, snažni u svom osebujnom mirisu za kojeg se ne bi moglo reći da je neugodan. Uvijek sam im se divio i rado ih dotaknem, pogledam, a uvijek me povedu u djetinjstvo, kada se išlo u polje za ljetnih vrućina i kada je zapravo sve bilo drugačije, upravo suprotno od ovog danas kada za ljepotu takve vrste kao da nema mjesta. Ipak, tko traži taj i nađe, a tko zasluži, taj i biva nagrađen. Izgleda da sam ipak nečim zaslužio ljepotu viđenu neki dan. Ponavljam, konji su na određeni način dio najljepšeg dijela mojih sjećanja iz djetinjstva, podsjećaju me na to kako se nekad teško radilo, ali i poštovalo tradiciju i neke naše stare slavonske običaje. Evo gledajte, a ako u sebi imate barem trunčić slavonske krvi, onda ćete i uživati. Pozdrav mojim Slavoncima – blogerima poznanicima.
Post je objavljen 13.09.2008. u 13:14 sati.