Kada sam ovaj blog otvorila,
imala sam doista namjeru
da se ubuduće
opet s Vama družim
onako bezbrižno i veselo
kao nekoć davno...
No došla su druga vremena,
u meni nema više "kapljica"
koje bih Vam ovdje ostavila
da bih Vaše mišljenje o njima saznala...
Nema mi više te inspiracije
nema mi više te nekadašnje motivacije,
nema...
I ne znam, je li mi žao...
Jer u to vrijeme moje šutnje
došla sam do saznanja
da sam sad drugim ljudima
znatno potrebnija i korisnija,
i da ima smisla
da sam se za njih opredjelila...
I štogod da bih im i dala
(a tako je malo što im zapravo tek mogu pružiti)
dvostruko bi mi oni sve to vratili
kroz marljivo učenje
i osmijeh pun radosti -
sada znadem barem
zašto da mi je živjeti!
Stoga nemojte mi zamjeriti
što ću se i ubuduće
tek tu i tamo pomalo
ovdje opet pojaviti.
Svima Vama od srca hvala
na nekadašnjem lijepom blog-druženju,
na Vašim komentarima i pozdravima,
na svemu što biste i Vi meni dali i naučili,
a prije svega na razumijevanju
što se trenutno i neću kao nekad s Vama družiti tu...
Ostavljam Vam veliki srdačni voZdrić pun najljepših želja za Vas,
Vaša M.H.Švabica
PS.: Onu drugu sliku morala sam povući s obzirom da ima među mojim "studentima" i onih koji su tu iz političkih razloga te ih je strah da će ih netko prepoznati...
Post je objavljen 13.09.2008. u 10:57 sati.